SANDRA BAGARIĆ OTVORILA VRATA SVOG SVIJETA – ŽIVOT ISPRIČAN GLAZBOM

Tekst i foto: Sandra Brambilla/PRESSaandra

„PRAVI BOSANSKI LONAC SVEGA“ – glazba, uspomene, ljubav i veliki snovi u koncertnoj predstavi "Između nota i života" koja publiku vodi kroz privatni i umjetnički svijet operne pjevačice Sandre Bagarić

Postoje predstave u kojima gledamo glumca, koncerti na kojima slušamo pjevača, a postoje i večeri kada umjetnik jednostavno otvori vrata svoga života i kaže – uđite, ovo sam ja.

Upravo je takva nova predstava „Između nota i života“, premijerno izvedena pred publikom u Klubu kazališta Komedija, kojom smo Sandru upoznali u njezinu najiskrenijem izdanju. Uz klavirsku i životnu pratnju supruga Darka Domitrovića, Sandra je spojila koncert, kazalište i osobnu ispovijed u jednu toplu, duhovitu i emotivnu priču.

A sama bi je najjednostavnije opisala kao – pravi bosanski lonac svega.

I doista, u toj se predstavi kuha od svega pomalo: djetinjstva, mladosti, Bosne, ratnih godina, odlaska u Zagreb, akademije, ljubavi, obitelji, opere, operete, mjuzikla, koncerata i velikih pozornica.

OD KEČKICA I TRAPERICA DO VEČERNJIH HALJINA

Posebno simpatičan trenutak u predstavi vraća nas u Sandrino djetinjstvo i srednjoškolske dane. Na pozornicu ne izlazi velika operna diva, nego djevojčica iz Bosne, u majici s medvjedićem, trapericama i kečkama.

Kroz priču o mirisu voća, djetinjstvu i onim svakodnevnim malim ritualima koje smo svi nekada imali – pa i guljenju krasta – Sandra uspijeva publiku vratiti u vlastite uspomene. Odjednom njezina priča postaje i naša.

A onda dolaze ratne godine, odrastanje u teškom vremenu i odlazak iz Bosne. Jedan mali crni kofer postaje simbol velikog životnog putovanja. U njemu nije bilo bogatstvo, nego ono što je mladoj Sandri bilo najvažnije – flauta, koju je i zasvirala u predstavi.

Iz tog malog kofera počeo je put prema novom životu, Zagrebu, akademiji i velikoj umjetničkoj karijeri.

AKADEMIJA, LJUBAV I DARKO

Na akademiji dolazi još jedan važan trenutak njezina života – susret s Darkom Domitrovićem.

I kako priča, nije trebalo puno vremena da se dogodi ono što se u ljubavi ne može režirati, ni uvježbati - zaljubila se.

Sandra bez uljepšavanja i bez velike teatralnosti govori o čovjeku koji joj je postao životni partner, glazbena pratnja, oslonac i suputnik. Njihova zajednička priča danas traje desetljećima, a kruna njihove ljubavi su i dvojica sinova.

Darko je cijelo vrijeme uz nju, za klavirom, ali i kao važan dio njezine životne priče. Njegova glazba ne prati samo Sandru – ona s njom razgovara.

Upravo ta njihova prirodna povezanost daje predstavi posebnu toplinu. Nema distance između izvođača i publike. Kao da smo nakratko pozvani u njihov dnevni boravak, samo što je dnevni boravak ovoga puta pozornica, a umjesto obiteljskog albuma – uspomene se listaju kroz glazbu.

OD OPERE DO MJUZIKLA – SVE JE TO SANDRA

Sandra Bagarić desetljećima se kreće između opere, operete, mjuzikla, koncerata, televizije i javnog života. U predstavi se ti svjetovi ne razdvajaju, nego prirodno prelijevaju jedan u drugi.

Glazbeni brojevi pomno su odabrani i svaki od njih nosi dio njezine priče. Jednom je djevojka iz prošlosti, drugi put velika umjetnica s pozornica, a već u sljedećem trenutku jednostavno – Sandra.

Scena je dovoljno jednostavna da ostavi prostor onome najvažnijem – umjetnici, njezinoj priči i glazbi.

A onda su tu i kostimi.

Od majice s medvjedićem, traperica i kečkica iz mladih dana do raskošnih večernjih haljina koje prate njezinu umjetničku zrelost. Odjeća tako postaje svojevrsna vizualna kronologija njezina života i karijere. Svaka promjena donosi i novu Sandru, ali ispod svih tih kostima ostaje ista osoba – neposredna, vedra i puna energije.

REŽIJA KOJA JE SANDRI DOPUSTILA DA BUDE – SANDRA

Redatelj Robert Raponja napravio je odličan posao. Predstavu nije pokušao pretvoriti u klasičnu biografsku priču, niti je Sandru zatvorio u strogo zadane kazališne okvire.

Naprotiv, dao joj je prostor da bude spontana, duhovita, emotivna i svoja.

Upravo zbog toga predstava diše. Smijeh se prirodno izmjenjuje s emocijama, glazba s pričom, prošlost sa sadašnjošću, a glamur velikih pozornica s jednostavnošću svakodnevnog života. Sve djeluje neopterećeno, a ipak vrlo precizno posloženo.

KADA SE ŽIVOT PRETVORI U PREDSTAVU

Ono što ovu predstavu čini posebnom upravo je njezina iskrenost. Bagarić ne pokušava svoj život prikazati savršenim. Govori o strahovima, izazovima, odlukama, ljubavi, uspjesima i trenutcima koji nisu bili laki. Ipak, sve je prožeto njezinom karakterističnom vedrinom.

Ovo je predstava koja slavi život. Slavi djevojku koja je sanjala, umjetnicu koja je radila, ženu koja je voljela, majku koja je gradila obitelj i suprugu koja s ponosom govori o čovjeku koji joj je sve te godine bio uz bok.

Sandra Bagarić i Darko Domitrović na pozornici su napravili intiman, topao i zabavan susret s publikom. Glazba ovdje nije samo ukras životne priče – ona je njezin jezik.

A kada se na kraju sve zbroji – djetinjstvo, Bosna, ratne godine, Zagreb, akademija, ljubav, obitelj, opera, opereta, mjuzikl, koncerti, televizija, haljine, smijeh i suze – dobijemo upravo ono što je Sandra najavila: pravi bosanski lonac svega.

I možda je baš zato tako ukusan. Jer u njemu nema maske. Samo život. Život Sandre Bagarić, ispričan glazbom.