KRV I ŠLJOKICE – KAD DJEVOJAŠTVO ODBIJE STATI U KALUP

Tekst: Sandra Brambilla/PRESSandra
Foto: KHAOS kolektiv
Duhovita, britka i energična duodrama KHAOS kolektiva o prijateljstvu, odrastanju, slobodi i djevojačkom svijetu koji ne pristaje na jednostavne odgovore
U Dječjem kazalištu Dubrava krajem rujna 2026. premijerno je izvedena predstava „Krv i šljokice“, duodrama nezavisnog kazališta KHAOS kolektiv, koja kroz dvije glumice, snažnu energiju i vrlo zanimljivu priču otvara niz pitanja o djevojaštvu, prijateljstvu, odrastanju i pritiscima koje nosi ulazak u svijet odraslih.
Predstava nas vodi u svijet Marine i Lane, njihovih odnosa, nesigurnosti, želja, ljubomore i potrebe da pronađu vlastiti identitet. No u središtu svega nalazi se Laura – lik koji je puno više od treće prijateljice.
Laura je genijalno zločesta, slobodna i nepredvidiva. Ona je djevojka koja se usuđuje napraviti ono što druge samo zamišljaju. Ne voli pravila, ne boji se prijeći granicu i upravo zato postaje toliko privlačna. Marina i Lana u njoj prepoznaju sve ono što se same ne usuđuju biti.
Ali Laura je istodobno i njihova zaštitnica. Ponekad gotovo zamjena za majku. Ona je rame za plakanje, uzor, prijateljica, izazov i svojevrsno ogledalo. U nju djevojke upisuju vlastite želje, strahove i slobodu koju još ne znaju same osvojiti.
Zato je njezin nestanak posebno snažan. Upravo u trenutku kada Lana i Marina počinju prihvaćati pravila i ponašanja koja društvo povezuje s „odraslošću“, Laura se povlači iz njihovog svijeta. Kao da s njezinim nestankom polako nestaje i dio one nesputane djevojačke slobode.
U tome leži jedna od najvećih vrijednosti predstave. Predstava „Krv i šljokice“ ne pokušava objasniti djevojačko odrastanje jednom velikom teorijom. Umjesto toga pokazuje ga kroz odnose, emocije, prijateljstvo, divljenje, ljubomoru i onu posebnu fascinaciju koju jedna djevojka može osjećati prema drugoj.
Laura tako postaje simbol svega onoga što želimo biti, a još nemamo hrabrosti postati.
A upravo je to vrlo prepoznatljivo. Svatko je barem jednom imao osobu kojoj se divio, nekoga tko je bio slobodniji, glasniji, hrabriji ili jednostavno – malo luđi od nas. Nekoga za koga smo pomislili: „E, ovakva bih voljela biti.“
Predstava pritom podsjeća da djevojaštvo nije samo simpatična etapa prije odraslosti. Ono je složeno, intenzivno i puno unutarnjih borbi. Nemoguće je u jednoj predstavi obuhvatiti sva iskustva odrastanja, ali svaki pokušaj da se o njima otvoreno govori važan je, posebno u vremenu kada se djevojački svijet još uvijek često svodi na stereotipe ili se o njemu govori previše površno.

Mlade akademske umjetnice Dorotea Ilečić Sever i Anja Jogunica na sceni ostvaruju vrlo živu i uvjerljivu igru. Njihova energija, međusobna kemija, brzina reakcija i sposobnost da iz gotovo svakog trenutka izvuku emociju nose cijelu predstavu. Dvije glumice uspijevaju pokazati i humor i ranjivost svojih likova, a upravo ta izmjena razigranosti i ozbiljnijih trenutaka daje predstavi posebnu dinamiku.
Velike pohvale zaslužuje i autorski tim. Tekst Dore Golub donosi zanimljivu i hrabru temu, dok je režija Kristine Grubiše precizna, ritmična i puna energije. Grubiša je uspjela izgraditi predstavu koja ne docira, nego gledatelja uvlači u priču i dopušta mu da sam prepozna njezine slojeve.
Scenografija Nikoline Kuzmić dobro prati atmosferu predstave i njezin prijelaz između stvarnog i unutarnjeg svijeta junakinja, stvarajući prostor u kojem se djevojačka svakodnevica može pretvoriti u nešto puno veće – prostor mašte, želja i sukoba.
„Krv i šljokice“ zato nije samo priča o dvije djevojke i jednoj neobičnoj prijateljici. To je priča o trenutku kada shvaćamo da odrastanje često znači odricanje od dijela sebe koji je bio slobodniji, hrabriji i bezobrazno iskren.
A možda upravo tu leži i najveća snaga ove predstave. Jer djevojaštvo ne mora uvijek biti tiho, pristojno i uredno. Ponekad je krvavo, ponekad sjajno, ponekad potpuno kaotično – a vrlo često upravo zato i jest punokrvno, stvarno i vrijedno kazališne priče.
„Krv i šljokice“ – KHAOS kolektiv
Igraju: Dorotea Ilečić Sever i Anja Jogunica
Tekst: Dora Golub
Režija: Kristina Grubiša
Scenografija: Nikolina Kuzmić
Dob: 16+




Comments