Zalmoxis – kada književnost oživi sjene prošlosti

Dražen Katunarić predstavio roman „Zalmoxis – Sjene Gjalskih u Pompejima“ pred prepunim foajeom HNK Zagreb

U prepunom foajeu Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu održano je predstavljanje novog romana Dražena Katunarića „Zalmoxis – Sjene Gjalskih u Pompejima“, u izdanju nakladničke kuće Litteris. Knjiga koja na intrigantan način spaja povijest, književnost, obiteljsku sudbinu, arheologiju i pitanja identiteta okupila je brojnu publiku, potvrđujući da i ozbiljna književnost itekako zna privući punu dvoranu – osobito kada iza nje stoji autor koji zna kako prošlost pretvoriti u živu i uzbudljivu priču.

O romanu su govorili ugledni književni i intelektualni znalci Dubravka Oraić Tolić, Žarko Paić i Darija Žilić, dok je razgovor vješto i dinamično vodila Zrinka Turkalijа. Njihove različite perspektive dale su predstavljanju dodatnu vrijednost, ali i pokazale koliko je Katunarićev roman slojevit i otvoren različitim čitanjima.

Katunarić nas u „Zalmoxisu“ vodi od Napulja, preko Ženeve, Zagreba, Pariza, Londona i Beograda, sve do mračnih rumunjskih špilja, a u središte priče postavlja obitelj Gjalski i nasljeđe jednog od najpoznatijih hrvatskih književnika – Ksavera Šandora Gjalskog.

Glavni junak Josip susreće Martu, posljednju Gjalsku, mladu arheologinju koja traga za izgubljenom obiteljskom relikvijom – tajanstvenom slikom Zalmoxisa, božanstva koje su štovali Geti. No ono što počinje kao potraga za predmetom iz prošlosti postupno prerasta u mnogo dublje suočavanje s obiteljskim nasljeđem, tajnama, izdajama i sudbinama koje se, čini se, ne daju tako lako nadmudriti.

Upravo je pitanje nasljeđa jedna od snažnih niti romana. Što nas određuje – ono što smo naslijedili ili ono što sami odlučimo postati? Možemo li pobjeći od obiteljske povijesti ili ona, poput sjene, uvijek pronađe način da nas sustigne?

Katunarić pritom ne piše klasičnu obiteljsku sagu niti biografski roman o Gjalskom. Kako je istaknuto na predstavljanju, autor gradi vlastitu književnu priču služeći se filmskom tehnikom flashbackova, vremenskih skokova i inicijacijskog putovanja, postupno otkrivajući odnose među likovima i obiteljsku tajnu.

Posebno je zanimljiva ideja produženja fikcije u život i svojevrsnog borhesovskog obrata – granica između književnosti i stvarnosti postaje sve tanja. Književni likovi, stvarni ljudi i njihovi životi počinju se međusobno zrcaliti, pa čitatelj više nije sasvim siguran gdje završava fikcija, a počinje stvarnost.

A možda je upravo u tome čar ovog romana. „Zalmoxis“ nije knjiga koja se čita samo zbog radnje. Ona otvara pitanja o sudbini, ljubavi, smrti, nasljeđu i čovjekovoj potrebi da razumije ono što mu je prethodilo. U romanu se pojavljuju i misli o prokletstvu koje se prenosi kroz generacije, ali Katunarić ne ostaje zarobljen u mračnom fatalizmu. Naprotiv, potraga za izgubljenim Zalmoxisom postaje i potraga za izgubljenim dijelom sebe.

Zanimljiv je i povijesni okvir romana. Pompeji, Gjalski, Zalmoxis, arheologija, Europa i obiteljska povijest naizgled su udaljeni motivi, no Katunarić ih povezuje u jedinstvenu književnu mrežu. Tako prošlost nije samo dekor, nego aktivni sudionik priče.

A prepun foaje HNK Zagreb pokazao je da publika prepoznaje upravo takve knjige – one koje nude više od brzog čitanja i jednokratnog dojma. „Zalmoxis“ traži pažnju, ali je zato vraća pitanjima koja ostaju dugo nakon posljednje stranice.

Velike pohvale zaslužuju i sudionici predstavljanja, koji su svojim znanjem i različitim interpretacijama otvorili brojne ulaze u roman, kao i moderatorica Zrinka Turkalija, koja je razgovor vodila prirodno, zanimljivo i s dovoljno prostora da do izražaja dođe i sam autor.

U konačnici, predstavljanje „Zalmoxisa“ bilo je mnogo više od klasične promocije knjige. Bilo je to malo književno putovanje kroz vrijeme, prostor i ljudsku psihu – od Gjalskog do današnjeg čitatelja, od Pompeja do Zagreba, od drevnog Zalmoxisa do pitanja koja i danas nosimo u sebi.

Jer neke se obiteljske priče možda mogu prešutjeti, neke tajne sakriti, a neke slike izgubiti. Ali književnost ima neobičnu moć da ih ponovno pronađe.

I upravo zato „Zalmoxis – Sjene Gjalskih u Pompejima“ ostaje zanimljiv poziv čitatelju: otvoriti knjigu i krenuti u potragu. Ne samo za izgubljenom relikvijom, nego i za odgovorom na pitanje koliko prošlost doista određuje našu sadašnjost.

Tekst: Sandra Brambilla/PRESSandra

Foto: ustupio za objavu Dražen Katunarić