Vino, hrana, legende i baština: Baranja postaje sve popularnija turistička destinacija

Taman ususret fašniku, koji će se održati 17. veljače u Baranjskom Petrovom Selu, razveselila nas je vijest o tome kako su baranjske buše – tradicionalne strašne maske, slične onima kvarnerskih zvončara - zajedno sa baranjskim pokladnim običajima zaštićene kao nematerijaIno kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske.

Buše, navodno, ishodište vuku iz vremena turskih bitaka. Prema predajama, stanovništvo se odijevanjem u ovčju kožu i maske sa rogovima izrađenima od vrbinog drveta nastojalo zaštititi od opasnog neprijatelja. Pokladna tradicija od tada pa do danas prekinuta je jedino za vrijeme Domovinskog rata.

Baranjski šokački vez zaštićen je na isti način još 2021. godine, a danas imamo deset nositelja liste. Više o tome doznali smo u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. „Među nositeljima je i jedan pripadnik snažnijeg spola, Pavo Franjin, koji radi na svom tkalačkom stanu i izrađuje nošnje, a ima i svog nasljednika, tridesetogodišnjeg Filipa Golubovog Cara.“ – ispričala nam je voditeljica centra Jasmina Doboš.

Među deset nositelja je i osnovna škola Draž u kojoj se tradicionalni baranjski običaji njeguju kao vannastavna aktivnost. Djeca osnovnoškolskog uzrasta na taj način uče izrađivati baranjski vez na način na koji su to radile njihove bake i prabake.

Od Jasmine smo doznali i kako u Belom Manastiru postoji i stari vinski podrum u vlasništvu Milana Dvornića – samoukog slikara, vinara i etnografa - velikog ljubitelja baranjskih običaja i tradicije - te je upravo zbog toga podrum prava mala etno-zbirka u kojoj je zadržano sjećanje na to kako se vino proizvodilo davnih dana. U malim količinama Dvornić vinificira sortu kadarku, koja je autohtona u Vojvodini, ali je nekada bila široko rasprostranjena na području Srijema i Baranje.

Domaći proizvodi po super cijenama

U Etnološkom centru, osim zanimljivih eksponata, dočekala nas je i vrlo privlačna „izložba“ suhomesnatih delikatesa za koju se pobrinuo OPG Branko Radonjić. Kuleni, seke, kobase, pečenice i ostale delikatese kojima nismo mogli odoljeti proizvedeni su od svinje mangulice koja je otporna na većinu suvremenih bolesti, pa i na svinjsku kugu koje je nedavno poharala Slavoniiju, a s kojom obitelj Radonjić nije imala problema. Uzgajaju 200 svinja, koje se hrane u ritu i u šumi – pretežno žirom - a u ovom trenutku nisu spremni na veću proizvodnju jer žele zadržati kvalitetu.

Malo dalje, u mjestu Podolje, od 2022 godine sirana Lenđel proizvodi vrhunske sireve, zahvaljujući slobodnom uzgoju krava na pašnjacima i vlastitoj proizvodnji hrane za životinje. Osim što velik naglasak stavljaju na dobrobit životinja, jako brinu o kvaliteti svojih proizvoda i tvrde kako je tajna savršenog okusa u kombinaciji moderne tehnologije i tradicionalnih receptura. Usprkos značajnim ulaganjima i poslovanju u kojoj sudjeluje cijela obitelj i još 9 zaposlenih, sirevi imaju nevjerojatno povoljnu cijenu što je više nego dovoljan razlog da ovu siranu uvrstite na svoju bucket listu kada ste u posjetu ovom dijelu lijepe naše.

Vino, vino, vino...

Bor-Anya sa mađarskog se prevodi kao „vinska majka“ ili „majka vina“, a posjetiti Baranju bez uživanja u bakhovoj kapljici gotovo da je svetogrđe. Mnoge je iznenadila činjenica kako Baranja ima podjednak broj sunčanih sati godišnje (oko 2200) kao i naš najsunčaniji otok Hvar, sa razlikom hladnih noći koje pogoduju nakupljanju iznimno važnih kiselina u grožđu.

U vinu je, navodno, voljela uživati i Crvena Marta, feudalka duge crvene kose, koja je vladala današnjim Zmajevcem. To se mjesto prije stotinjak godina zvalo Vörösmart (što na mađarskom znači upravo Crvena Marta), prema spomeutoj, vrlo okrutnoj vladarici koja je naplaćivala prelazak preko Dunava po visokoj cijeni od jednog zlatnika. Ljude koji nisu mogli platiti, tjerala je na rad u svojim vinogradima, a pritom ih je tukla i bičevala. Glave joj je došao dobri kralj Matija Korvin, koji je čak u Budimu čuo za glasine o Martinoj zloći te se pošao sam u njih uvjeriti. Prerušen u siromašnog seljaka, zatražio je prijevoz skelom preko Dunava te je - glumeći da nema zlatnik kojim bi platio – završio u vinogradu. Po povratku u Budim, poslao je Marti pismo kojim ju upozorava na to kakvih se strahota nagledao, a Marta – sada uplašena za svoju sudbinu – natovarila je na kočiju sve svoje zlatnike i zajedno s njom se utopila u Dunavu.

Današnji život stanovnika Zmajevca nije baš tako težak, ali kako doznajemo od Ivana Gerštmajera, četvrte gerneracije vinara u ovom malom mjestu, veliki problem je iseljavanje. Ovdje danas živi manje od 200 stanovnika, a prije rata bilo ih je oko 1500. „Zmajevac je prije 200 godina bio centar vinarstva i vinogradarstva Baranje. Podrum Gerštmajer potječe iz 1854. godine, a takvih je u Zmajevcu nekada bilo preko 250. Danas se trend vinarstva pomalo vraća u ovaj dio Baranje, a želimo vjerovati da i mi, kao najstarija vinarska obitelj ovog kraja, pridonosimo tom oporavku.“ – govori Ivan

U svojih 13ha vinograda Gerštmajeri uzgajaju osam sorata: graševinu – koje ima najviše, chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli, pinot sivi te cabernet sauvignon i frankovku. „Tradicionalno se ovdje vina rade s ostatkom šećera tako da svo grožđe beremo dosta kasno. Ne vjerujemo u čuvanje vina i smatramo da ga treba piti dok je mlado. 90% vina prodamo na kućnom pragu, nešto malo u Zagrebu i Rijeci. Od godine do godine u pravilu prodamo sve.“ – kazao je Ivan.

Surduci i gatori

Ukoliko ste pobornik ekološke proizvodnje, tada obavezno svratite i u obližnju vinariju Kalazić. Riječ je o jednoj od svega tri ekološke vinarije na čitavom području Slavonije i Baranje, a da bi bilo bolje da se snažnije okrenemo prema tom trendu smatra enolog Damir Zrno. Na taj bismo način prevenirali brojne bolesti vinove loze i naravno, pospješili zdravlje manjim unosom pesticida,. Na žalost, smatra, eko certifikat u Hrvatskoj nije prepoznat kao dodana tržišna vrijednost u očima potrošača

Vinarija Kalazić posjeduje 16ha vinograda iz kojih se grožđe raspoređuje u tri komercijalne linije: Classic, Silver i Premium. „Godišnje proizvedemo oko 130.000 litara vina, a uzgajamo 10 sorti grožđa među kojima 70% čini bijeli sortiment na čelu s graševinom.“

U susjednom surduku – što je turski naziv za usjek u brdu sa tipičnim gatorima, vinskim podrumima ukopanima pod zemlju koji omogućuju stabilnost temperature tijekom cijele godine i na taj način poboljšavaju kvalitetu vina – smjestila se poznata vinarija Josić koja je nedavno otvorila novi pogon kapaciteta 300.000 litara, a koja predstavlja životno djelo marljivog i samozatajnog Damira Josića koji više voli da o njemu govore njegova vina nego on sam.

Uz vinariju, Josićevi su vlasnici i restorana u kojem se, uz prethodnu najavu i rezervaciju, možete okušati u vještini spravljanja fiš-paprikaša, uživati u tamburašima i(li) napuniti želuce finom domaćom hranom.

Na sjevernoj strani Banovog brda, nedaleko Belog Manastira, otkrili smo i jednu vinariju u nastanku. Vedran Stapić, suvlasnik portala Agroklub, po struci informatičar, godinama je u sebi potiskivao želju za vlastitom vinarijom, što je opravdavao brojnim poslovnim obavezama. Ipak, strast je prije dvije godine nadjačala izgovore, pa se sa suprugom odlučio na proizvodnju malih količina vina – za sad za vlastite potrebe – ali nadamo se ubrzo i za širu javnost. Vinarija nosi ime Liber – prema staroitalskom i rimskom bogu plodnosti, vinove loze, vina i slobode, kasnije poistovjećenim sa grčkim Dionizom ili Bakhom.

Sama riječ -liber koja znači ime spomenutog božanstva, ali i -knjiga, u latinskom jeziku zanimljiv je primjer tzv. homonimije (jezične sličnosti). Iako ne postoji izravna etimološka veza između tih riječi, jer su se razvile iz različitih korijena, u vinariji će vas – obzirom da su ljubitelji dobrog štiva – umjesto ulaznice zatražiti da donesete sa sobom neku knjigu koja vam kod kuće na polici skuplja prašinu, a kojom će upotpuniti kolekciju svog malog podruma.

Kada već pričamo o imenima, oduševilo nas je ime Snaša, dano mladoj graševini iz 2025. godine. Uz graševinu, Stapić na 1ha vinograda (3000 trsova) uzgaja sivi pinot, merlot i cabernet sauvignon. Za sada nema u planu značajno povećanje količina, ali svakako planira dalje unaprijeđivati kvalitetu vina i okušati se u kupažama. „Dugoročno, želimo da ovo mjesto postane mala kušaonica otvorena za vikend-posjete, u koju će dolaziti ljudi slični nama, koji vole knjige i pametne teme, sa kojma ćemo se rado družiti.“ – pojašnjava Vedran.

Dragi, jede mi se guska, hajdemo u Karanac

Kada govorimo o dobroj hrani, nemoguće je ne spomenuti legendarnu Baranjsku kuću u Karancu, koju sa obitelji vodi Vladimir Škrobo poznatiji kao Bajo. Osim što je lokalna legenda i prirodno nadaren „storyteller“ , čovjek je to nevjerojatne karizme i još nevjerojatnijeg znanja o povijesti Baranje. U dvorištu restorana napravio je pravu malu etnografsku zbirku – Ulicu zaboravljenog vremena – u kojoj se nalaze drveni ambari i kuće izgrađene od blata i slame. U njima su izloženi tradicionalni uporabni predmeti koje je godimama skupljao i spašavao od odlagališta i zaborava.

„Ti meni možeš pokazati bilo koju kuću u Karancu, a ja ću ti – ako mi platiš pivo – ispričati čitavu povijest te kuće i njenih stanovnika“ – govori Vladimir, koji nam je uz brojne anegdote i priče ispričao i onu najvažniju – o rakiji kao svelijeku, kojeg treba konzumirati kad si zdrav (da se ne razboliš), kad si bolestan (da brže ozdraviš), kad si tužan (da se razveseliš) i kad si sretan (da proslaviš).

A što smo jeli? Oh, pa što nismo?! Na stolu su se redali sami specijaliteti: namaz od čvaraka, pašteta od riječne ribe, domaći baranjski kulen, slanina i sir, čips od šarana, grah iz ćupa, pečena teletina i puretina sa domaćim krumpirom, a našlo se tu i rijetkih delicija poput guske sa mlincima od koprive. I za kraj – neizbježne taškrle sa domaćim pekmezom od šljiva.

Zimski Wine&Walk krajem veljače

Ako u gornjem tekstu ipak niste pronašli motivaciju da se iz ovih stopa spakirate i krenete za Baranju, tada trebate znati još i da se 21. veljače u Suzi i Zmajevcu održava jedini hrvatski „Winter Wine&Walk“. Od Mateja Perkušiča, direktora TZ Baranje saznali smo kako ove godine očekuju 300-njak sudionika, a kotizaciju – koja vam omogućuje uživanje u obilju vina i delicija na čak četrnaest kontrolnih točaka – platit ćete 70EUR.

diWine/Tonka Hohnjec