Upoznajte patka Srećka, ljamice Lili i Mini, nestašne mini koze Lučku i Miki, koku Mariju s velikim jatom, ali i srne, konja Belinko, ribe....Ne nije riječ o priči o mini zoološkom vrtu. Ovo je priča o farmerici koja živi nedaleko Zagreba, u prekrasno zelenilu s kojeg puca pogled na Rogašku Slatinu ali i Podčetrtek. Mia Žagar svakog jutra hrani i mazi stanovnike svoje farme, pa kad su svi sretni i namireni ulazi u kuhinju.
U njoj svaki dan nastaju unikatna jela koja su posljedica inspiracije koju je dobila skupljajući voće i povrće sa svojeg imanja. Dok se životinje pripremaju za dolazak gostiju koji će ih maziti i hraniti, iz Mijine se kuhinje širi prekrasan miris pečenih svinjskih rebaraca i bunceka koje ova mlada kuharica peče na poseban način u 'kutiji' preko pet sat kako bi unutrašnjost bila sočna, a korica hrskava. Toliko hrskava da ćete o njoj razmišljati i nekoliko dana kad se s ovog imanja vratite kući.
- Punih deset godina bavim se ugostiteljstvom. U centru Rogaške sam imala kavarnu MiaMia u kojoj su uživali domaći i strani posjetitelji. Bilo mi je to zabavno jer volim raditi s ljudima, ali kako sam željna noviteta i imam snage za to smišljala sam način kako da uz kavarnu radim još nešto. Tako sam na jezeru u Velenju otvorila još jedan lokal u kojem su vikendima bili koncerti, a kad je došla pandemija sve- i kavarna i bar su bili zatvoreni neko vrijeme. Dok sam bila kod kuće, tražila sam način kako da ono što sam počela nastavim na malo drugačiji način- priča Mija dodajući kako je dugo maštala o 'Domačiji' (imanju) na kojem će moći gostima pružiti maksimum.
I tako, čekanje se isplatilo, a ona je novi poslovni izazov pronašla na imanju koje je u to vrijeme bilo u mirovanju. Na ulazu se nalazi stara tradicionalna kuća sa slamnatim krovom, unutrašnjost je u potpunosti retro i budi one uspomene na djetinjstvo, namještaj je više manje napravljen ručno. Posebno pažnju privlače stolovi i klupe koje su ručni rad od drvenih vrata skinutih s nekadašnje štale i prozori sa staklima na kojima se nalazi vitraž. Ljeti je prostor kuće zbog posebne izolacije prohladan, a zimi se pali kamin i uživa u pucketanju vatre koja grije interijer.
Sva hrana je poslužena na poseban način-u retro tanjurima koji se nalaze u starinskom kredencu u blizni stola. Na taj način se u potpunosti stvara dojam boravka kao kod kuće. Kako i priliči obiteljskim kućama i ova ima divnu okućnicu, a na jednom dijelu nalazi se terasa s koje puca pogled na panoramu Rogaške Slatine. Na ovom mjestu Mia i njezina najbolja prijateljica Nastja s kojom radi godinama, u ljetnim mjesecima rado poslužuju hranu.
- Vlasnik koji mi je s puno povjerenja povjerio brigu oko imanja veliki je ljubitelj starina i većina namještaja je njegovih ruku djelo. No znate kako je, uvijek treba ženske ruke što sam i pokazala kad sam iznajmila domačiju, donijela nešto svojih starih stvari i cijelom prostoru dala toplinu. U ožujku ove godine tako se ostvario moj san- domačija je otvorila vrata posjetiteljima- kaže s puno žara ova uspješna mlada žena, mama troje djece sina Oscara i kćerki Ronje i Jnike te supruga Saše koji joj je zajedno s roditeljima najbolja podrška. Opisujući dinamiku života na ovom imanju kaže kako je pred njima puno planova- farmu na kojoj je nekad živjelo samo 9 srna pretvorili su u farmu s mnogim domaćim životinjama, u funkciji je jezero bogato ribom, a Mia kaže kako im je u dugoročnijem planu i razvoj čitavog niza aktivnosti na farmi- od terapijskog jahanja, terapija sa životinjama pa sve do mini glampinga.
- Dođu li veliki i mali gosti na naše imanje malci se odmah vežu uz životinje grleći ih i dragajući ih. To mi je razumljivo i to smo i očekivali. Iznenadilo nas je i to da odrasli gosti koji dolaze i sami imaju isti poriv- hrane i nose životinje vidno se smirujući. Posebno se nađu u naručju naše kozice, pitome koke i patak Srećko koji je jedini u leglu izbjegao nalet gladne lisice. Zato i nosi ovo posebno ime i uistinu je posebna životinja. Kad odrasli vide da ih životinje vole događa se spajanje energija, a životinje na poseban način smiruju ljude. I prije nego li su nam ljudi to počeli govoriti smješkajući se dok drže u naručju nekog od naših stanovnika primijetila sam to na svom sinu. Oscar je hiperaktivan dječak, ali kad je sa životinjama u potpunosti je miran. Zato je sve više tu, s nama i često mu pružamo mogućnost da jaše konja- kaže nam Mia otkrivajući kako je jedan od idućih planova verificiranje jahanja i nošenja životinja u terapijske svrhe.
Budući da je njezin san bilo i vladanje kuhinjom u kojoj će pripremati jela za sve one koji se nađu za 'njenim' stolom zavirili smo u kuhinju i saznali po kojem principu sprema ono što poslužuje. Priča je i tu bila posebna- imanje je otvoreno cijeli tjedan, ali restoran za sada radi od petka do nedelje al to ne znači da kroz tjedan spavamo. Od ponedeljka do četrtka se pripremajo stvari za vikend, timarte se životinje, obrađuje vrt. U glavi se rađaju, kako kaže simpatično, nove ideje. Uz to, prvi dio tjedna je posebno fokusirana na troje male djece koje vikendima, kad cijeli dan radi čuva tata. Za to vrijeme Mia na imanju MiaMia petkom, subotom i nedjeljom priprema doručak, ručak i večeru, ali i sve popularnije piknik košare koje ljudi pokupe i nose na izlete u okolici.
- Hranu pripremam kao doma. Želim da je ona svježa, lokalno i ekološki uzgojena, ali i tradicionalna slovenska poslužena na malo drugačiji način. Znam da svi mi prvo 'jedemo očima' pa se trudim da sve što stavim na tanjur bude i lijepo. Tek onda želim čuti glasove koji hvale ono što sam skuhala- kaže simpatično znajući da su njezina svinjska rebarca i pečeni buncek već sada razlog zašto se vikendima na ovom mjestu traži stolica više. Kako je i sama Mia, tako je i sve na ovom imanju-jako jednostavno. Jedu se dnevni meniji (s hladnim predjelom je cijena po osobi 28 eura) ili nedjelji s juhom po cijeni od 25 eura. I to je to- kako kaže. Dođete, sjednete za stol i čekate iznenađenje. Ne možete brati, jer i kad dođete doma, ne birate ono što su za vas žena ili mama skuhale- zaključuje uz smiješak dodajući kako je sve spremno za divnu jesen uz kombinacije namirnica i Martinje na MiaMia način.
tekst: Alma Premerl Zoko
foto: Nikola Zoko
Comments