Dodjelom Gumbekovih nagrada i izvedbom mjuzikla „Prvi spoj“ zatvoreni 19. Gumbekovi dani

Gumbekovi dani, međunarodni kazališni kabaretni festival posvećen nezaboravnome Mladenu Crnobrnji Gumbeku, glumcu i kabaretnome majstoru koji je svoju posljednju ulogu odigrao u Histrionu 1999., na Opatovini, u predstavi Doktor pod mus, i ove su godine počeli videoskečom u kojemu je jasno bilo vidljivo kakav je Gumbek bio glumac i zabavljač.

O njegovu je glumačkome opusu, ali i životu na otvaranju 6. ožujka govorio Zlatko Vitez, osnivač Histriona, koji je 2008. godine odlučio pokrenuti Gumbekove dane kao festival cabareta, performativne forme koja u Zagrebu okuplja publiku više od sto godina, satirično se, ironično i kritički, s duhovitim štihom i tematskom paletom referirajući na uvijek izazovnu svakodnevicu.

Na 19. Gumbekovim danima, održanima od 6. do 27. ožujka prikazano je 17 žanrovski raznolikih kabaretnih predstava iz Zagreba, Splita, Varaždina, Zadra, Pečuha i Beograda pred prepunim gledalištima. Posljednji su dan Festivala, simbolično na Svjetski dan kazališta, dodijeljene nagrade najboljima, četiri statue Gumbeka i jedno posebno priznanje.

Ocjenjivački sud 19. Gumbekovih dana dodjeljuje posebno priznanje predstavi Teatra &TD DJEVOJKE S ROGOVIMA u režiji Kristine Grubiša i adaptaciji Karle Leko, autorskome projektu koji se referira na tri romana Slavenke Drakulić, Frida ili o boli, Dora i Minotaur i Mileva Einstein, teorija tuge. Mia Bujan, Ema Šunde i Dorotea Ilečić Sever vrlo suptilno, nježno, ali hrabro i odlučno, na trenutke i provokativno rekreiraju živote triju žena koje su, iako iznimnih talenata i osobnosti, ostale u sjeni svojih muževa, oslanjajući se u izgradnji karaktera i na svoja profesionalna i životna iskustva. Izvrsno kostimirane, u vrlo dobro osmišljenoj glumačkoj garderobi koja im nudi raskošne promjene identiteta, postupno ulaze u karaktere slikarice, fotografkinje, znanstvenice, iako uvijek ostajući svoje.

Donoseći priče o Fridi Kahlo, Dori Maar i Milevi Einstein, dostojanstveno se kreću njihovim životima i scenom, plešući i pjevajući uz vrsnu klavirsku pratnju Viktora Čižića. Vrlo aktualna predstava s meditativnim silnicama i dubokom tugom otvara teme rascjepa između potreba žena da se više uključuju i realnih životnih i profesionalnih nemogućnosti da se pomaknu s margine. Krećući se po nestabilnoj granici između razuma i osjećaja, pokušavajući pronaći svoj prostor, njihovi karakteri tonu gotovo u zaborav, dok ga Diego Rivera, Pablo Picasso i Albert Einstein nadvladavaju, ali mi se nadamo da ovako vrsne mlade glumice nikad neće pasti u zaborav.

Gumbekovu nagradu za najboljega glumca na 19. Gumbekovim danima dobiva glumac DEVIN JURAJ, Emcee u predstavi Cabaret Joea Masteroffa, Johna Kandera i Freda Ebba, redatelja Lea Mujića, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu odigranoj na sceni HNK2.

Devin Juraj kao majstor ceremonije lakoćom nas vodi kroz spektakularnu haenkaovsku izvedbu proslavljenog mjuzikla, suvereno, a nenametljivo baratajući svim kabaretskim vještinama, naizgled se ni ne oznojivši kroz svoj neprekidni glumačko-plesno-pjevački nastup. No, izgled vara, jer za ono što nam svojom izvedbom pruža, bivajući sidrom svijeta koji se oko njega raspada, Devin Juraj iz sebe crpi nevjerojatnu količinu energije, pa čak i kada njegov Emcee pri kraju padne naizgled slomljen, opet se uspije neuništivo uzdići i priču privesti kraju. Nivo kontrole koju nad svojim tijelom i glasom Devin Juraj demonstrira kroz cijelu izvedbu, niti u jednom se trenutku ne „spotaknuvši“ o zahtjevnost uloge, fascinantna je, i publika ne može nego uživati u svakom njegovom pokretu, svakoj izgovorenoj ili otpjevanoj rečenici i odluka o najboljem glumcu festivala bila je krajnje očita.   

Gumbekova nagrada za najbolju glumicu na 19. Gumbekovim danima dodjeljuje se glumici BELI GRAH za ulogu Karle u predstavi Prvi spoj Austina Winsberga, Alana Zacharyja i Michaela Weinera, u adaptacija Marka Jurage, koji je i redatelj, i Lane Blaće, u produkciji Glumačke družine Histrion. Uz svoje kolege glumce (Fran Hercog, Marija Kolb, Filip Sever/Jurica Marčec, Ivan Đuričić), u vrsnoj suigri, Bela Grah, izvrsno kostimirana, pokazuje raskošnu paletu svih svojih glumačkih i pjevačkih izvedbenih sposobnosti, kao i sigurnost, odgovornost, nenametljivost i privlačnost na sceni u mjuziklu originalno naslovljenome First Date, koji je svoju brodvejsku premijeru doživio 2013., a izvodi se u dogovoru s Concord Theatricals Ltd. Svježim pristupom ljubavnim odnosima i duhovitošću, kao i različitim emotivnim slojevima tekst i predstava talentiranoj mladoj glumici nude mnoge mogućnosti transformacije od naizgled površne djevojke koja se gotovo već profesionalizirala idući sa spoja na spoj i tražeći srodnu dušu, preko različitih kontakata do nalaženja onoga pravoga i postupnoga zaljubljivanja nakon niza komičnih mimetičkih situacija kreiranih na funkcionalno riješenoj scenografiji.

Gumbekova nagrada za najbolju predstavu na 19. Gumbekovim danima dodjeljuje se predstavi MEDITERANSKI BREVIJAR, NA VALOVIMA RADIO MEDITERANA, autorskome projektu Pavlice Bajsić Brazzoduro nastalome prema Mediteranskom brevijaru Predraga Matvejevića i Pričama iz susjedne luke (portulanu) Olje Savičević Ivančević u koprodukciji GDK Gavella i RadioTeatra Bajsić i prijatelji, redateljice i dramaturginje Pavlice Bajsić Brazzoduro. Iznimna predstava, režirana kao vizualizirana radijska emisija posvećena pomorkinjama i pjesnicima, publiku na valovima Radio Mediterana vodi mediteranskim gradovima, običajima, jezicima, povijesnim silnicama koji, iako različiti i specifični, spajaju ljude i njihove sudbine. Atmosfera Mediterana rekreira se pjesmom, plesom, slikama, bojama, a predstava je inspirirana Matvejevićevim putovanjima Maditeranom i njegovom misli: Na Mediteranu se začela Europa. Kako je cijela europska umjetnost nastala na Mediteranu, tako predstava kao da vizualizira te začetke iz nekog pravremena, uključuje mnoge motivacijske silnice, a rođenje priče metaforizira se rođenjem Antonija Piccininna, pastira i narodnoga pjevača. Život i smrt Mediterana prikazane su žanrovskoj raznovrsno, mozaikalno, na visokoj estetskoj razini i uz iznimne vizualne i glazbene komponente.

Na središnjem dijelu pozornice odvija se život od rođenja do smrti, prikazuje se sto godina života članova jedne obitelji i njihovih lutanja i traženja, stvara se predstava u predstavi u kojoj uvijek posvećeni Gavellini glumci ulaze u različite identitete i preuzimaju mnoge karakterne osobine, obiteljske specifičnosti, u suigri ili u pojedinačnim monološkim iskazima i minimonodramama, govoreći različite jezike, dijalekte juga Italije, njemački, ukrajinski, turski, grčki, arapski, postavljajući se u različite identitete, tijelima kreirajući skulpture vremena i prostora.

Čestitamo cijelome autorskome timu, glumcima i glazbenicima: Filip Šovagović, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Chisomo Makunje – Maku, Una Patafta, Anja Đurinović, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković, Hrvoje Klobučar i želimo Mediteranskome brevijaru dug i razigran kazališni suživot!

Gumbekova nagrada za izniman doprinos održavanju cabareta dodjeljuje se na 19. Gumbekovim danima VOJINU PERIĆU, majstoru glume, književniku i redatelju čije riječi najbolje određuju suptilnost i delikatnost njegova života, kao i veličinu i posvećenost kazalištu. Otopili se snjegovi, stidljivo se raspupali plamičci, zaigrao se život sa mnom i ja s njim, u tekmu bez pobjednika, u poetično-patetičnu borilačku vještinu čiji zahvati i modrice čine glumca u „Novom životu“. Ja ne igram na daskama koje život znače, ja igram na daskama koje su život, ja nisam nikome tek partner na sceni, ja sam zaplet sam, mreža koju su isplele naše glumačke i ljudske uzajamnosti. (…) Ja sam stvoren za trenutak u kojem se zrcali vječnost.

U Kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život odigrao je gotovo šezdeset žanrovski raznovrsnih predstava, poigravajući se stereotipima i mogućnostima, od 1981. do danas kad glumi u autorskoj predstavi prema motivima Julijane Matanović, Tko se boji lika još, u režiji Marija Kovača, i u predstavi Svi na sud, u režiji Nikoline Do, nastaloj prema drami Pravdaši Jeana Racinea. Godine 1980. godine upisao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – povijest i komparativna književnost, a 1984. pokušao je upisati ADU, ali kako se prema statutu Akademije slijepe osobe ne mogu upisati, odlučuje glumiti unatoč preprekama. U rukovođenju Dramskim studijem slijepih i slabovidnih sudjeluje od 1984., a na čelu institucije je od 1998. Godine 1999. ostvaruje dugogodišnju ideju – organizira Prvi međunarodni festival kazališta slijepih i slabovidnih B I T (Blind in Theatre) – slijepi u kazalištu. Primljen je u Hrvatsko društvo dramskih umjetnika i dobio je status glumca. Ove godine obilježava čak četrdeset i pet godina bavljenja umjetnošću, ali i afirmacije mogućnosti slijepih osoba.

Nagrada za izniman prinos i razvoj cabareta odlazi u prave i posebne glumačke ruke. Čestitamo Vojinu Periću!

Vesna Muhoberac

uime ocjenjivačkoga suda u sastavu:                      

glumac Vinko Kraljević, scenografkinja Marta Crnobrnja, predstavnik publike Branko Babac, redatelj Ivan-Goran Vitez i kazališna kritičarka Vesna Muhoberac

Foto: Glumačka družina Histrion