top of page
  • Writer's pictureSandra Brambilla

Dodijeljene godišnje nagrade za najbolja umjetnička ostvarenja u HNK u Zagrebu



Lana Barić / Foto: Mara Bratoš/Luka Dubroja
Lana Barić / Foto: Mara Bratoš/Luka Dubroja

U Drami Nagrade su pripale Lani Barić i Marinu Klišmaniću, u Operi Dariji Auguštan i Filipu Filipoviću, a u Baletu Rieki Suzuki Sumitomo i Takuyi Sumitomo.


Ispred Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, priređen je veliki tulum na otvorenome posvećen najvećim hitovima koji su se slušali na zagrebačkim plesnjacima od 1960 – ih godina pa sve do danas.


Pod vodstvom autorskog dvojca Ante Gele i glumca HNK u Zagrebu Nikše Kušelja, u suradnji s Jutarnjim listom, pjevali su dramski i operni umjetnici zagrebačkog HNK-a, a zaplesali su i članovi ansambla Baleta HNK u Zagrebu.


Prije koncerta održala se tradicionalna dodjela godišnjih nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja u drami, operi i baletu u sezoni 2023./2024. Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.


Rieka Suzuki Sumitomo i Iva Hraste Sočo / Foto:  Mara Bratoš/Luka Dubroja
Rieka Suzuki Sumitomo i Iva Hraste Sočo / Foto: Mara Bratoš/Luka Dubroja

U nastavku donosimo obrazloženja nagrada:

Foto: Mara Bratoš/Luka Dubroja
Foto: Mara Bratoš/Luka Dubroja

Nagrada Mila Dimitrijević za najbolje muško glumačko ostvarenje u Drami u sezoni 2023./2024. Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

 

MARIN KLIŠMANIĆ za ulogu Marka u predstavi Nestajanje Tomislava Zajeca u režiji Dore Ruždjak Podolski, premijerno izvedenoj 19. siječnja 2024.

 

Promatrajući impozantan glumački opus Marina Klišmanića, koji još nije dosegnuo tridesete, treba se zadiviti i zaključiti kako iza tih naslova stoji predan i ozbiljan rad mladog glumca. Ako samo pobrojimo predstave koje je ostvario u zagrebačkom HNK –u, u rasponu od Čehova preko Dostojevskog, Murakamija, Krleže, Elene Ferante i Bettija do Zajeca, možemo slobodno zaključiti da se radi o glumcu koji se prihvaća izazova interpretacije  vrlo različitih dramskih uloga težeći autorstvu svog glumačkog posla.

Upravo, uloga Marka u drami Nestajanje donijela mu je stalni angažman u ansamblu Drame HNK što je kruna svih njegovih predanih  glumačkih nastojanja i istraživanja na putu glumačke interpretacije likova koje tumači.

Uloga Marka svakako je među najzahtjevnijim i najsloženijim ulogama koje je do sada ostvario. Marko je žrtva zlostavljanja koje je doživio kao dječak, dramski lik nosi niz trauma s kojima je teško živjeti a još teže funkcionirati u različitim ulogama koje mu život donosi (otac, muž, doktorant). Ali Marko u interpretaciji  Klišmanića trpi niz udaraca sudbine u toj mračnoj drami dinamizirajući razvoj svoga lika osebujno s nizom detalja koji čine njegov lik kompleksnim. Prije svega, njegov hendikep je slušni aparat kojeg nosi od djetinstva pa svoj lik gradi, između ostalog, na govoru koji je neartikuliran, teško izgovorljiv pa time i razumljiv. Upravo ta činjenica stvara jednu novu dimenziju uloge Marka u interpretaciji Klišmanića, stvarajući empatiju za taj lik te mu  daje snagu da se suoči sa svojim zlostavljačem, profesorom iz kampa, tek kad dosegne akademski status ravnopravnosti s profesorom.

Marin Klišmanić istraživački uporno i posvećeno stvara lik Marka, a publika osjeća  minucioznu slojevitost i iskrenu posvećenost liku što čini predstavu Nestajanje mjestom bezrezervne osude i odlučnog  prezira prema svakoj  vrsti nasilja,  a kazalište umjetnost  koja  ljude čini boljima.

 

 

Nagrada Mila Dimitrijević za najbolje žensko glumačko ostvarenje u kazališnoj sezoni 2023./2024.


LANA BARIĆ za ulogu Gospe Grebene u Mjeri za mjeru Williama Shakespearea

 

Višegodišnji niz vrsnih uloga u matičnoj kazališnoj kući, kao i drugih zapaženih umjetničkih ostvarenja i kreativnih angažmana, Lana Barić je na samome koncu kazališne sezone 2023./2024. zaokružila ulogom Gospe Grebene u predstavi Mjera za mjeru Williama Shakespearea u režiji Ivana Plazibata. Unutar predstave koja dramaturškom i redateljskom intervencijom oslobađa prostor za samootkrivanje inače umnogome ušutkanim i potlačenim likovima iz pozadine Shakespeareove dramske radnje, Lana Barić punokrvno i strastveno pristupa ulozi Gospe Grebene, voditeljice bordela i prostitutke, glumački je gradeći s uvjerenjem da je riječ o osobi koja ne samo da ima pravo na govor nego ima što i reći, kako svojim sugovornicima (i supatnicima i oponentima) na sceni, tako i gledateljima s onu stranu kazališne rampe. Da će biti riječ o pamtljivom i osebujnom glumačkome prinosu predstavi može se naslutiti već od uvodne scene u kojoj Lana Barić, kao Elizabeta I., stojeći sama na prosceniju, oči u oči s publikom, izvedbeno samouvjereno i energično višekratno ponavlja i varira Shakespeareov čuveni monolog o svijetu kao pozornici i ljudima kao glumcima, te dojmljivim glasovnim, gestualnim i tjelesnim modulacijama uvodi gledatelja u kazališnu i glumačku studiju ženskoga otpora nametnutim klasnim i rodnim ulogama i mukotrpnim pokušajima žena da se izmaknu iz sustava patrijarhalnoga nasilja i dominacije.


Ako igdje u ovoj predstavi čujemo potresan i kritički komentar na nedaće društveno obespravljenih i marginaliziranih socijalnih skupina i pojedinaca, onda je to u načinu na koji on vulkanski izbija kroz samosvjesnu glumačku izvedbu Lane Barić koja ni u jednom trenutku ne robuje konceptima nametnutim izvana nego unutar njih pronalazi vlastiti autorski glas. Pomnim doziranjem ironije u scenskome govoru, kontroliranom mimikom i scenskim pokretom ali i nadahnutom vokalnom izvedbom daje upečatljiv umjetnički prinos razumijevanju lika, njegove uloge u predstavi i predstave u cjelini, plodonosno se i komplementarno naslanjajući i na glumičino šire izvedbeno, spisateljsko i redateljsko bavljenje pozicijom ženskoga subjekta u aktualnome društvenom trenutku.


Nagradu Marijana Radev dodjeljujemo sopranistici Dariji Auguštan za ulogu Fiordiligi u operi Così fan tutte W. A. Mozarta.

 

Već nekoliko sezona pažnju plijeni mlada karizmatična zvijezda operne pozornice, sopranistica Darija Auguštan, u nizu izvrsnih interpretacija, koje ove sezone dosežu jedan od njezinih dosad najblistavijih trenutaka u operi Così fan tutte s ulogom Fiordiligi. Mozartova glazba u ovoj operi, koliko naizgled jednostavna, toliko tehnički, stilski i emotivno zahtjevna, traži od pjevača inventivnost koja se obnavlja i regenerira tijekom tri sata trajanja opere, da bi se zadržala svježina i interes publike do samog kraja. Najobimnija i možda najkompleksnija od glavnih uloga je ona Fiordiligi, koja seže od razigranosti do sentimentalnosti, od stila buffo do onog opere serie, noseći širinu izraza koji Darija Auguštan magistralno pokriva: njezina je Fiordiligi višedimenzionalna, profinjena, nikad frivolna, stapajući blagu sentimentalnost s jedne, a iskričavost s druge strane u savršeno prirodnu mješavinu koju objedinjuje osobnost pjevačice.


Nepogrešiva muzikalna logika Darije Auguštan bila je jedna od glavnih misli vodilja u izuzetno uspjeloj izvedbi ove opere – a nije to nešto što se nužno samo po sebi podrazumijeva. Prirodnost i lakoća s kojom je Darija Auguštan donijela ulogu učinila je da se gotovo ne primjećuju tehnički izazovi Mozartove glazbe. Potvrdilo se to i u najpoznatijem ulomku Fiordiligi, ariji Come scoglio iz 1. čina, širokog raspona, dramske dužine i niza tehničkih zahtjeva, u kojoj  pjevačica pokazuje raskošnu dinamiku, moćan volumen, odmjereno i dramski upečatljivo fraziranje, agilnost glasa i preciznost kolorature, i najvažnije – glazbenu ideju kojom objedinjuje dugu formu ove arije. Jednako su besprijekorni bili njezini izražajni recitativi i muzikalna inicijativa u nizu dramski oblikovanih ansambala specifičnih za Mozartovu invenciju.


Novi svježi uzleti dolaze u drugom činu u nizu ansambala, kao i u još jednoj serio ariji i pripadajućem recitativu Per pietà ben mio perdona.

Virtuoznost u spoju s mladenačkom svježinom, ali i glazbenom zrelošću i nepogrešivim glazbenim instinktom, čemu se pridružuje izrađena i dojmljiva scenska interpretacija i prirođena ljepota i šarm, čine Fiordiligi Darije Auguštan upravo idealnom.

 

            (Z. M.)

 

Nagradu Vladimir Ruždjak dodjeljujemo tenoru Filipu Filipoviću za ulogu Vojvode od Mantove u operi Rigoletto Giuseppea Verdija.

 

Uzbudljiv – jedna riječ koja se nameće kada prizovemo interpretacije mladog tenora Filipa Filipovića, u njegovim dosadašnjim nastupima u Verdijevim ulogama. Nema ih mnogo jer je njegov put tek nedavno počeo – ali već ga čujemo i osjećamo kao snažni i sjajni glas i senzibilitet prikladan lirskim Verdijevim ulogama. Kombinacija nekoliko kvaliteta spojila se u ovom pjevaču – ne samo ljepota glasa koji obiluje volumenom i snagom, bojom i sjajem, pogotovo u gornjem registru, gdje se čuje onaj željeni squillo, zvonkost glasa poželjna u Verdijevom repertoaru; karakterizira ga i prirođena odvažnost koja daje polet glazbi i osjećaj neodoljive vitalnosti idealne za lik Vojvode.


Osvojio nas je već od snažnih tonova nonšalantne i neodoljive Questa o quella, zanosnih i lirskih u È il sol dell'anima, nijansama od žestine do mekoće u ariji i cabaletti - Ella mi fu rapita…Parmi veder le lagrimePossente amor mi chiama, pa do ulomaka posljednjeg čina La donna é mobile i Bella figlia del'amore u kojima se pridružuje zlatnom standardu najboljih interpretacija.


Usto, ono što je već prethodno pokazao u ulozi Alfreda u Traviati, prisutno je i u ulozi Vojvode - prirodnost, strastvenost, lakoća scenskog pokreta, savršeno usklađena s glazbenim i dramskim zbivanjem, jednom riječju talent za scenu. Dakle, pjevač i interpret, čiji spoj prirodne muzikalnosti, ljepote glasa i scenske pojave imaju potencijal dalje rasti i jačati u ovoj, kao i u drugim ulogama privlačnog, a ujedno tehnički i glasovno najzahtjevnijeg repertoara, onog Verdijevog. 


Sve to pokazuje već s 27 godina, a ono što uspjeh u ovoj  ulozi čini još dojmljivijim je i neuobičajeno kratak rok pripreme uloge u nepunih dva mjeseca – početkom rujna 2023. bile su njegove prve probe kada je i saznao da će nastupiti u ulozi, a nastup je uslijedio na predstavi 28. listopada pod ravnanjem Pier Giorgia Morandija (drugoj nakon premijere), kada je zasjao u okruženju još nekoliko sjajnih glasova na ovoj predstavi. Filipović se potvrdio publici i kritici kao jedan od vodećih pjevača mlađe generacije i lirski verdijanski tenor ranga koji se ne pojavljuje često ni na hrvatskim ni na inozemnim pozornicama.   

 

                        (Z. M.)

 

 

 


Comments


bottom of page