Vinarka Jacqueline Marovac nakon položene WSET Diplome 4. razine poručuje - „Slijedite svoje strasti, nikad nije kasno, nikad niste prestari!“

Vlasnici vinarije „Domaine Koquelicot“ iz pitoresknog istarskog gradića Gračišća, bračni par Jacqueline Marovac i Olivier Ertzbischoff, iako dolaze iz svijeta medicinskih znanosti, već 12 godina poznato su i cijenjeno ime u vinskom svijetu, a njihova izvanredna vina već dugi niz godina osvajaju srca ljubitelja božanskog nektara.

Inzistiranje na vlastitoj viziji nešto je što je zajedničko ženama snažnog uma, pa tako i mojoj sugovornici Jacqueline Marovac koja je dokaz da iako su žene još uvijek u manjini kada je u pitanju vinarstvo, svojim trudom, predanošću i upornošću, ali i znanjem i strašću inspirira, te je izvrsna u onom čime se bavi, u svojoj temeljnoj profesiji kliničke epidemiologinje, kao i praveći vrhunska vina.

U današnjem dinamičnom svijetu, Jacqueline se svakodnevno suočava s izazovom žongliranja između zahtjevne karijere, obiteljskih obveza i potrebe za osobnim vremenom i to joj itekako uspješno polazi za rukom. Uspjela je stvoriti harmoniju koja joj omogućava da se osjeća ispunjeno i ostvareno u poslu kojega voli, ali i kao supruga, majka i baka.

Povod razgovoru je završena vinska edukacija nakon koje se stječe kvalifikacija WSET Diploma 4. razine koja pokriva sve aspekte vina i pruža temeljno znanje i vještine potrebne za stjecanje ove prestižne titule. Time je nakon smrti Janice Tomić, postala jedina Hrvatica koja živi u Hrvatskoj noseći tu časnu titulu.

Otkrila je i detalje vezane uz naziv vinarije, pričala kako se zaljubila u vina, upoznala supruga i s njime u suradnji stvorila prepoznatljiv vinski brend koji stalno raste, u kojem je vidljiva njihova strast prema vinima, crpeći inspiraciju iz prirode i koristeći zelene tehnologije za proizvodnju. Detaljno je opisala od čega se sastojao ispit za WSET Diplomu 4. razine, o vremenu uloženom u učenje, te o budućim planovima.

Od medicinskih znanosti do ljubavi prema vinu

Ova rođena Riječanka, odrasla je u obitelji oca Hrvata informatičara i majke englesko-talijanskog podrijetla, a od djetinjstva se selila s obitelji zbog očevoga posla, proputovavši brojne zemlje. Taj način života oblikovao ju je i unio strast za životom, putovanjima i na kraju vinima. Studirala je medicinske znanosti u San Diegu i San Franciscu 1980-ih prije nego što se preselila u Čile gdje je otkrila svu čar vina i uživala u vinskoj sceni u nastajanju.

„Kada sam stigla u Čile u prosincu 1988., Pinochet je još uvijek bio na vlasti i bila je to vrlo zatvorena scena. Zemlja je okružena Tihim oceanom, planinama Andama, Antarktikom, a zatim i diktaturom. Diplomirala sam kliničku epidemiologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Čileu i započela karijeru u kliničkim istraživanjima. Često sam organizirala medicinske sastanke u različitim vinarijama diljem Santiaga i Central Valleya, kombinirajući posao sa zadovoljstvom. Iako u tom trenutku nisam imala formalno obrazovanje iz vina, moja putovanja po Južnoj Americi i Europi (na liječničke sastanke) dovela su me do otkrivanja novih sorti i učenja o njima. Kofer mi se uvijek vraćao pun boca i uručena mi je vinska karta za odabir vina za večeru: Pasa la lista a la Gringa!“, prisjetila se svestrana Jacqueline.

Supruga Oliviera, francuskog kardiologa i farmakologa, upoznala je u Disneylandu u Parizu na farmaceutskom sastanku. Budući da je bio Parižanin, ne čudi kako je volio burgundska vina, a posebno bijela, te ju je upoznao s mnogim izvanrednim vinima koja nije bilo moguće imati niti kušati u Južnoj Americi. Godine 2001. preselila se u Veliku Britaniju zbog posla i to je bila savršena prilika da nauči više o europskim vinima.

Istražujući Hrvatsku, jednog zimskog vikenda 2011. godine otišla je s obitelji na izlet u Belaj. Uskim makadamskim putem došli su do jedinog postojećeg austrougarskog vinskog podruma u Istri.

„Položaj ispod planine Učke je fenomenalan – naš pogled s Gračišća je čista Učka. Planina, sunce, vjetar, siva zemlja nude mikro terroir i mozaik mogućnosti. Upoznali smo Zorka Ivića i njegove sinove i kušali njihova vina. Zorko je proizvodio vino od grožđa chardonnay, a Olivier mu je stalno govorio da će, ako to učini na burgundski način, vina biti punija, kremastija i kvalitetnija. Ukratko, sljedeće godine Zorko nam je ponudio mali prostor da pokušamo napraviti „naš“ stil vina kako bismo ga mogli usporediti s njegovim svježim stilom na bazi inoxa. Uvezli smo 5 barriquea izravno iz Burgundije (François Frères), a naš prijatelj vinar, Jean François Bachelet, došao je iz Burgundije kako bi nam pomogao u berbi. Naravno, u Burgundiji je svaka kap soka dragocjena, pa se pažljivo tretira kako bi se izbjegli gubitci jer su prinosi ograničeni, a troškovi proizvodnje prilično visoki. Godinu dana kasnije, nakon što je naše vino provelo 10 mjeseci u francuskom hrastu, bilo je spremno i izvrsnog okusa. To je bila naša prva berba bez naziva. Prijatelji i obitelj potaknuli su nas da nastavimo proizvoditi vino i to komercijalno. Bila sam skeptična zbog uloženog vremena i lošeg hrvatskog jezika, ograničenog poznavanja vinskih propisa, itd. Ipak, evo nas 12 godina kasnije, stvaramo naše. Vino Domaine Koquelicot“, ponosno je istaknula sugovornica.

Naziv vinarije i proizvodnja vrhunskih istarskih vina u francuskom stilu

Domaine znači imanje, a Koquelicot (Coquelicot na francuskom jeziku) znači mak. Napisali su ga sa slovom „K“, zbog lakšeg izgovora na hrvatskom jeziku.

Njihova je kuća bila na selu u Provansi okružena vinogradima, a prvi cvijet koji je uvijek cvjetao početkom svibnja bio je cvijet maka, te je dodala: „Kako se tradicionalno vinarije nazivaju po prezimenu, morali smo pronaći nešto drugačije jer su nam imena bila preduga za etiketu i svakako ih je bilo teško izgovoriti: Ertzbischoff-Marovac. Uvijek sam smatrala da je mak jednostavan, divlji cvijet, a opet elegantan. Zorkov rođak pomogao nam je s umjetničkim radom maka za etikete, a na dnu etikete nalaze se topografska obilježja krajolika oko Gračišća, uključujući i vodopad. Naša prva službena berba bila je 2013. godine s 4 etikete. Belaigra, naš cijenjeni  chardonnay čiji naziv dolazi od mješavine Belaja i Gračišća; Epicuria – macerirani chardonnay, elegantno je vino; Santa Chiara je kupaža istarske malvazije i chardonnaya, napravljena je na burgundski način i dobila je naziv po našoj kćeri Maji Chiari koja je bila od velike pomoći u procesu proizvodnje vina; Fugaz, čista malvazija, burgundski stil s nazivom koje na španjolskom znači zvijezda padalica. Također se koristi za označavanje nečega što ne traje dugo, a to je svakako bio slučaj s ovim vinom koje se brzo prodalo.“

Godina 2014. bila je vrlo teška godina za vinare zbog kiše i bolesti koja je nastupila (botritis). Te su godine proizveli manje vina nego što su očekivali, pa su započeli s proizvodnjom pjenušca. Za prvu fermentaciju koristili su 100% chardonnay, ručno ubran, bez komercijalnog kvasca, a kako nisu bili sigurni što će s vinom u proljeće, ostavili su ga u hrastu 10 mjeseci.

Krajem 2015. godine proizveli su dvije etikete Kontempo & Luna koje su postigle uspjeh na tržištu, o čemu je kazala: „Naziv Kontempo, jer ima nultu dozu šećera (brut nature) i „K“ za Koquelicot. Vino Luna, sestrinska verzija istog vina, ima 2 grama dodanog šećera, ekstra brut je što vino čini malo zaobljenijim u ustima, a ne tako suhim. Konačno, budući da sam ljubiteljica crnog vina, počela sam se igrati s kupažama i proizvela Nomad.  Proveo je dvije godine u hrastu i sastoji se od cabernet sauvignona, merlota i terana, a nazvan je po sinu Demianu koji je kao dijete stalno s nama putovao svijetom.“

Kako su godine prolazile i kako su proizvodili vina bez formalne obuke, počela je pohađati tečaj vinifikacije u Montpellieru u Francuskoj, a Olivier je diplomirao enologiju. Supružnici su stjecali znanje i iskustvo volontirajući s prijateljima vinarima u Burgundiji... “Jedna od naših mentorica bila je pokojna Anne Claude Leflaive koju smo izuzetno poštovali. Nevjerojatna dama, nevjerojatna vina i istinska sreća što sam imala priliku učiti od nje. Olivier je bio inspiriran Anne, a zatim je odradio nekoliko edukacija o biodinamičkim vinima jer se oboje slažemo s filozofijom minimalne intervencije i organskih stilova vina. Iako ne posjedujemo vlastite vinograde, on tvrdi da je prestar za vožnju traktora, a ja sam prezauzeta, radimo s partnerima od kojih kupujemo grožđe godinama. Često smo u vinogradu prateći napredak i određujući kada ćemo ići u berbu. Trudimo se ubrati u optimalnoj ravnoteži kiselosti i šećera, preferirajući vina s nižim udjelom alkohola. Ne koristimo komercijalne kvasce, fermentiramo u bačvama, izvodimo battonage, razgovaramo s vinima i što je najvažnije, pravimo vina koja volimo piti. Usredotočeni smo na vlastiti ukus. Vjerujemo da smo stvorili malu tržišnu nišu za ljubitelje vina i ponosni smo što su naša vina prihvaćena od strane sommeliera diljem Hrvatske i međunarodno poznata te su dostupna u svim restoranima s Michelinovim zvjezdicama. Imamo ograničenu proizvodnju, te ovisno o godini, godišnje proizvodimo između 8-10 000 boca“, naglasila je ambiciozna Marovac.

Njihova vina dobila su brojne nagrade na Decanteru, IWSC-u, Catadoru i nacionalnim natjecanjima te su predstavljena u mnogim časopisima diljem Europe. Prije pandemije uzrokovane koronavirusom, izvozili su vina u Veliku Britaniju, SAD, Austriju, Belgiju, Njemačku, Francusku, Sloveniju, Švicarsku, itd. Sin Demian im je pomogao postaviti internetsku trgovinu za klijente koji otkrivaju njihova vina i žele kućnu dostavu.

„Eksperimentirali smo s različitim etiketama kao što su naš rosé od grožđa merlot uzgojenog u Gračišću na 500 m; s pjenušcem Kariño – kupaža chardonnaya i merlota, nulta doza; s Bohème koji je kupaža merlota i terana u omjeru 50%, odležan 2 godine u hrastu i 3 godine u boci te najnovijom etiketom Enkanto - mješavina merlota i cabernet sauvignona, naša bordoška mješavina u francuskom stilu, također vinificirana u hrastu 2 godine, a zatim 3 godine u boci. Zbog trenutne situacije s radnom snagom u Hrvatskoj (i svijetu) i činjenice da imamo troje unučadi i želimo provesti malo više vremena u jedrenju i uživanju s prijateljima i obitelji, odlučili smo se u budućim berbama usredotočiti samo na chardonnay. Svjedoci smo kako su hrvatska vina postala popularnija diljem svijeta tijekom posljednjeg desetljeća, osvojivši važne nagrade na međunarodnim natjecanjima kao što su Decanter, IWSC itd., te su predstavljena u različitim vinskim atlasima i vinskim kartama. Iako još uvijek nisu dio nastavnog plana i programa WSET-a, vjerujem da je samo pitanje vremena kada će biti“, istaknula je.

Daljnja želja i ambicija za usavršavanjem i učenjem – nikad nije kasno, nikad nisi prestar

„Neposredno prije COVID-19 odlučila sam kako želim naučiti više o vinima i različitim stilovima proizvodnje te sam se prijavila na tečaj WSET razine 3. Položila sam online test za razinu 2 s visokom ocjenom kako bih mogla krenuti na razinu 3. Odabrala sam London kao mjesto održavanja jer su nudili jednotjedni super intenzivni tečaj. Bilo mi je fascinantno ulaziti u dubinu o vinima koja se proizvode u različitim zemljama, a degustacije su bile nevjerojatne. Upoznala sam brojne zanimljive ljude iz različitih sfera života, dok je nekoliko starijih, poput mene, to radilo samo iz zabave. Završni ispit sastojao se od 50 pitanja s višestrukim izborom i 2 slijepe degustacije (crvene i bijele). Nakon 3 mjeseca dobila sam obavijest da sam položila sa zaslugama. Onda je došao COVID-19 i stvari su se promijenile, osim moje želje da nastavim učiti više i detaljnije se baviti vinima“, prisjetila se vrijedna Jacqueline.

Nakon razgovora s poznanicima, odlučila se prijaviti za WSET Diplomu 4. razine koja se održava na Vinskoj akademiji u Rustu u Austriji i smatra se jednom od najboljih vinskih škola na svijetu. Naime, razina 4 je najviša razina i preduvjet za prijavu na Master of Wine program. Ponudili su joj nekoliko različitih tečajeva od srednjoeuropskih do međunarodnih, o čemu je rekla: „Svidjela mi se ideja da budem u Rustu, na jezeru i s izletima u Wachau, Burgenland i provedem tjedan dana u Toskani posjećujući Antinori, Gaju... Diploma pokriva 6 različitih područja i zahtijeva savladavanje svakog pojedinačno: D1 - proizvodnja vina, D2 - vinski posao, D3 - vina svijeta, D4 - pjenušava vina, D5 - pojačana vina i D6 - neovisni istraživački zadatak. Morate položiti D1 prije nego što nastavite s bilo kojim drugim ispitom. Ispiti za pjenušce i pojačana vina sastoje se od teorije i slijepe degustacije od 6 vina. Teorijski ispit traje sat i 30 minuta, a ispit za degustaciju također. Najteži i najizazovniji ispit je bez sumnje vina svijeta. Ispit traje više od 2 dana i sastoji se od teorije prvog dana u dva termina i slijepe degustacije 12 vina u dva termina drugog dana. Iscrpljujuće! Nastavni plan i program pokriva 16 zemalja, a očekuje se da ćete naučiti o okruženju uzgoja, uzgoju grožđa, sortama i proizvodnji vina, vinskom zakonu i propisima, vinskim regijama i vinskom poslovanju tih zemalja. Edukaciju za WSET 4. razinu započela sam u svibnju 2023. godine. Program je bio intenzivan, od 23. svibnja do 3. lipnja u prvom terminu u Rustu, dok je drugi bio od 19. do 25. listopada 2023. u istom gradu. Treći i posljednji termin bio je u Firenci od 5. do 11.  travnja 2024. Odužio se jer smo ostali na posebnom događaju „Opera Wine“ u Veroni, nakon čega je uslijedio „Vinitaly“. To je bilo vrijeme za nastavu koje nije uključivalo vrijeme čitanja kod kuće, vrijeme učenja, vježbe za ispite za degustaciju na slijepo, dodatno čitanje, podcaste, studijske grupe... Imala sam sreću biti u grupi s dvadeset troje nevjerojatnih, talentiranih i originalnih ljudi iz različitih zemalja svijeta. Pokrenuli smo Whatsapp grupu, učili smo zajedno i nadopunjavali se.“

Uložila je mnogo vremena i truda. Ustajala je kako bi učila prije posla, čitala je prije spavanja, slušala podcaste u automobilu, avionu, u šetnjama... „Rezultati su objavljeni abecednim redom. Uzbuđenje je bilo veliko, a sve kako bismo mogli staviti slova DiplWSET iza naših imena“, rekla je ova strastvena vinarka, te je nastavila: „Sjećam se prvog dana kada sam došla u Vinsku akademiju i slušala uvode. Neki su bili sommelieri, učitelji vina, kupci, neki su imali vinske barove, a neki su to radili iz zadovoljstva poput mene. Pretpostavljam da sam bila jedna od starijih. Bojala sam se da moj mozak neće raditi tako dobro kao mladim ljudima jer pamćenje slabi s godinama. Međutim, uspjela sam!“

Za vrijeme edukacije i ispita imala je bezrezervnu podršku supruga Oliviera, obitelji i prijatelja. Tijekom posjeta vinariji u Istri s kolegama diplomantima, primila je elektroničku poruku s potvrdom svojih rezultata i dodjelom diplomskog zvanja. Suze radosnice i suze olakšanja krenule su joj niz lice. Konačno 2 godine nakon početka programa, diplomirala je.

„Danas je u Hrvatskoj samo 5 muškaraca koji su stekli ovu titulu - Dražan Dennis Šunjić, Ivan Jug, Milan Budinski, Srđan Lisac i Daniel Čečavac“, uzbuđeno je rekla Marovac.

„Dakle, što sada?! Još uvijek imam svoj istraživački rad koji me srećom vodi po Europi na različite sastanke, tako da uvijek kušam vina gdje god idem i uživam podijeliti čašu ili dvije s kolegama. Željela bih se vratiti podučavanju...nešto što sam prije radila za klinička istraživanja, ali ovaj put kao vinska edukatorica. Trenutno završavam svoj diplomski rad kako bih postala „WeinAkademiker“, dodatni naziv koji nudi Austrijska vinska akademija, a u siječnju planiram polagati usmeni ispit. Ozbiljno razmišljam o nastavku programa Master of Wine, što je veliki izazov jer trenutno ima samo 418 MW u 29 zemalja. Sudjelovala sam na webinaru prije nekoliko tjedana, a prisustvovat ću i uvodnoj radionici u ožujku sljedeće godine. Stoga moja je poruka: slijedite svoje strasti, nikad nije kasno, nikad niste prestari!“, zaključila je perspektivna i poduzetna Jacqueline Marovac.

Razgovarala: Sandra Brambilla, PRESSandra

Foto: osobni album Jacqueline Marovac i arhiva vinarije Domaine Koquelicot