Otvorenje izložbe „Josip Botteri Dini-Retrospektiva“ akademskoga slikara Josipa Botterija Dinija, održano je u četvrtak 18. travnja u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Svojim govorima otvorenje su uveličali ravnatelj Galerije Antonio Picukarić, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, kustosice izložbe Koraljka Jurčec Kos i Anamarija Komesarović te autor. Glazbeni okvir dali su glazbenici i solisti Opere HNK-a Darija Auguštan i Domagoj Dorotić.
Kako je rečeno, retrospektivnom izložbom jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske suvremene umjetnosti, obilježava 60 godina umjetničkoga djelovanja i 80 godina života. Izložbom se kroz više od 150 radova, iz svih faza, u tematsko–kronološkom slijedu predstavio Botterijev opus: od djela sa studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti pa sve do najnovijih ostvarenja.
Posjetitelji izložbe moći će do 2. lipnja razgledati brojna djela koja se do sada nisu imala prilike vidjeti, posebno radove kolorističkog konstruktivizma te akcijske figuracije iz američke faze, vitraje, mozaik „U počast Marku Maruliću“ i monumentalni friz „Panopticum Croatica“ iz Predsjedničkih dvora. Na retrospektivi su izloženi radovi oltarna pala „Gospa od Milosti sa svetcima“ iz dominikanskog samostana u Bolu na Braču i „Križni put“ iz dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu.
Za umjetnika slika je ostvareni pogled u osobni doživljaj svijeta, života, povijesti, sakralnog, ali i slutnji nadsvijeta. Hrvatska i europska baština, ali i baština ostaloga svijeta, Botterijevo su nadahnuće jer govore o korijenima čovječanstva i duhovnosti čovjeka, ali i o zlu i napastima. U potpunoj samoći autor čuje glas Božji koji je izvor njegove vjere i brojnih sakralnih radova. Duhovnost je u sabranosti, smirenosti, razmatranju, molitvi, pjesmi i samoj slici, a za Botterija slika je njegova molitva.
“Izložba u Klovićevim dvorima će za mnoge biti određeno iznenađenje. Nova percepcija, ugodno otkriće, i bez gubitka karakterističnog. Josip Botteri umjetnik je golemog opusa, no i ovako kompleksna izložba brojčano velike selekcije, nije točka na i. Njegov umjetnički vitalitet i potreba za stvaranjem ne pokazuju znakove većeg zamora. Objektivno, dostatan je fragment slike, iz bilo kojeg Botterijevog perioda, ili teme da se njegovo autorstvo nepogrešivo prepoznaje. Tematski rasponi su znatni, no uvijek provedeni bez hinjene originalnosti, sa sukusom moralnih načela i poruka. S poniznošću i uzbuđenjem pri pristupanju stvaranju, bez zanemarivanja temeljnih postulata svoje naravi. Zanosa i istine.” zaključuje Stanko Špoljarić.
Možda najznačajniji dio umjetnikova stvaralaštva upravo je onaj zastupljen u više od stotinu javnih prostora diljem domovine i svijeta, od kojih se ističu djela na lokacijama: crkva Sv. Križa - Siget u Zagrebu, hotel Zagreb u Splitu, crkva sv. Leopolda Mandića u Melbourneu (Australija), crkva Krista Kralja u Porto D’Ascoliju (Italija), Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i Apostolska nuncijatura u Beču (Austrija). Na Retrospektivi će biti izloženi radovi oltarna pala Gospa od Milosti sa svecima iz dominikanskog samostana u Bolu i Križni put iz dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu o kojem Stanko Špoljarić piše “Djelo koje i po najstrožim likovnim kriterijima zaslužuje najviše ocijene. Osobno, niti u jednom zdanju nisam preko umjetničkog ostvarenja tako osjetio, razumio dar veličine žrtve Kristovog otkupiteljskog čina kao u ovom sakralnom prostoru.” Botteri predano sudjeluje u ostvarivanju umjetnosti svetoga i s ponosom stvara nova djela hrvatske kulturne baštine, sudjelujući u novoj evangelizaciji koja je umjetnička reinterpretacija Radosne vijesti za ovo naše vrijeme.
Poslije Zagreba, izložba seli u Split, gdje će biti otvorena od 15. lipnja do 15. srpnja u Staroj gradskoj vijećnici i palači Milesi (HAZU).
S obzirom na važnost i značaj ove retrospektivne izložbe, u nastavku donosimo umjetnikov govor s otvorenja u cijelosti:
"Poštovane dame i gospodo,
Hvala vam što sa mnom večeras dijelite radost ove večeri. Posebna zahvala svima koji su me pratili na mom slikarskom putu i onima koji su sudjelovali u ostvarenju ove izložbe. U mom rodnom gradu, predstavljam vam vjeran pogled u 60 godina mojeg stvaralaštva. Kao negdašnji student zagrebačke Likovne akademije rado se sjećam svojih profesora, velikih hrvatskih umjetnika, koji su svatko na svoj način pomogli razvitak mojeg “pristupa likovnom djelu” kako bi kazao profesor Pejić. Želio bih istaknuti važnost formacije koju mladi čovjek prolazi studirajući na Akademiji. U mnogome smo ovisili o tim uputama, sugestijama i kritikama kroz koje smo iskušavali svoje mogućnosti i otkrivali našu likovnost, a nakon Akademije, u samoći pronalazili put do vlastitog izraza.
Prihvatio sam relativno rano onu Leonardovu uputu “Što sam više sam to sam više svoj!”. U toj njegovoj maksimi pronašao sam ohrabrenje za samoću i odcjepljenje od profanosti, posvetivši svoj život umjetnosti. U mom slikarstvu oduvijek se prožima apstraktno i figurativno, što mi pruža mogućnost kreativne igre linijom i simbolikom boje. S vremenom se u meni dogodio i izraziti smisao i afinitet za linearnim, gotovo grafičkim prikazima teme.
Rad započinjem nanošenjem boje, plošno, a zatim je iscrtam slobodnim crtežom, ponekad višebojnim linijama primjenjujući pristup akcijskog slikarstva. Tako je došlo i do jedinstvenog pristupa koji uključuje kolorističku impresiju i crtačku grafiju, s kojom mogu izraziti svaku ideju u sadržajnom smislu. Moja slika za mene je ostvareni pogled u osobni doživljaj svijeta i života i povijesti i sakralnog i slutnji nadsvijeta. Sve su to, teško ostvarivi zadaci za umjetnika i kao da ga opterećuju, ali ja ih se ne bojim! Ova likovnost je u mnogome slobodna, ne određujem joj nikakve granice. Sliku započinjem sa odlukom da ju ostvarim. U određenom trenutku sama slika vodi moju volju do njenog svršetka, do gotovosti. Ovo nije nikakva mistifikacija, ovo je ona jasna nejasnoća koja me još uvijek privlači i čini da sve drugo ostavim i pođem u susret novoj slici. Baština hrvatska i europska, ali i ostaloga svijeta, sve je to moje nadahnuće. To je velika otvorena knjiga, koja nam govori o korijenima čovječanstva i duhovnosti čovjeka, ali i o zlu i napastima.
Život nam je dar i sve što imamo i sve što možemo. Faure je zapisao “civilizacije prolaze zemljom kao sjene oblaka”. Taj osjećaj da smo prolaznici na zemlji izaziva u nama najdublja pitanja. U potpunoj samoći možemo čuti glas Božji. A može se dogoditi i ona fantastična “tišina usred buke” Thomasa Mertona. To su razlozi i izvori moje vjere i mojih sakralnih radova.
Domovini sam posvetio brojna djela, naročito kada je bila ratom rušena i mučena. Ciklus koji je nastao i izlagan je u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, ali i u Kanadi, Italiji, Njemačkoj, svjedočanstvo je žrtve mnogih hrvatskih mučenika za slobodu i mir. Slikarstvo koje je temom sakralno na svoj je način angažirano. Na taj angažman umjetnik mora odgovoriti iskreno i slobodno; slobodno u formalnom smislu da bi djelo imalo trajnu vrijednost. 1974. godine sam pozvan naslikati oltarnu palu u Bolu na Braču, da zamijeni Tintorettovo djelo kojemu je prijetila krađa. Usudio sam se napraviti je potpuno slobodno u načinu akcijskog slikarstva, ali sa čitljivim sadržajem. Taj rad za mene predstavlja prekretnicu i početak sakralnog javnog opusa.
Ljudi su prihvatili moj slobodan način interpretiranja sakralnih tema, a ja sam u umjetnosti svetog našao najdublji način duhovnosti za mene moguć. Duhovnost je u sabranosti, smirenosti, razmatranju, molitvi, pjesmi i samoj slici. Moja slika je moja molitva. Pokušavam čitavog života biti integralan čovjek, kršćanin, otac obitelji, prijatelj kome mogu biti. Nastojao sam u životu se boriti protiv nemara za nadahnuća Gospodnja. Na zemlji sam biće Božje na putu u vječnu domovinu. Baklju koju sam primio, ostavit ću drugima da im svijetli. Ta je baklja rasvjetna moje slikarstvo."
O AUTORU:
Josip Botteri Dini, akademski slikar, rodio se u Zagrebu 3. lipnja 1943. godine. 1964. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje mu predaju znameniti profesori: Ivančić, Kulmer, Parać, Hegedušić, Kinert i Peić. Diplomira slikarstvo 1968. u klasi Miljenka Stančića. Na njegovo likovno formiranje snažno utječu djela Meštrovića, Vidovića, Kljakovića i Dulčića. Botteri živi, stvara i likovno djeluje u Splitu, Bolu i Zagrebu, često putujući svijetom, izlaže u Parizu, Los Angelesu, Chicagu, Torontu, Milanu, Padovi, Aosti, Frankfurtu, Bonnu, Hamburgu, St. Gallen i brojnim drugim svjetskim gradovima. Neumornim umjetničkim djelovanjem, kroz svoje slikarstvo kontekstualizira i reagira na trenutni duh vremena. Svoj likovni zanos, od povijesne umjetničke baštine pa sve do moderne i suvremene likovne umjetnosti, započeo je davno diveći se bogatstvu kulturnog nasljeđa. Tako Botterijev opus, uvijek duhovan, ponajprije sakralan, zasniva se na bremenitosti hrvatske povijesti. Josip Botteri Dini od svojih slikarskih početaka pa sve do danas, neprekidno stvara predan svom dubokom duhovnom nadahnuću evanđeljem, ostvarivši jedinstven opus unutar suvremene sakralne umjetnosti Hrvatske i svijeta.
Comments