Suwartini Wirta: Dvije zemlje, dvije kulture, jedno prijateljstvo

Razgovarala i prevela s engleskog jezika: Sandra Brambilla/PRESSandra

Fotografije: Veleposlanstvo Republike Indonezije

Razgovarala sam s veleposlanicom Republike Indonezije u Republici Hrvatskoj Suwartini Wirta o diplomatskim odnosima Hrvatske i Indonezije, prilikama za jačanje gospodarske suradnje te važnosti kulturne razmjene u povezivanju dvaju naroda.

Indonezija, otočna država s više od 280 milijuna stanovnika, iznimne kulturne raznolikosti i sve značajnije međunarodne uloge, Hrvatskoj nudi brojne mogućnosti za suradnju – od turizma i prehrambene industrije do pomorstva, obrazovanja i održivog razvoja.

U razgovoru smo se osvrnuli na odnose Hrvatske i Indonezije, dosadašnja postignuća i mogućnosti buduće suradnje. Posebnu pozornost posvetili smo indonezijskom tržištu i prilikama za hrvatske poduzetnike. Razgovarali smo o zajedničkim vrijednostima koje povezuju dvije zemlje.

Naša sugovornica približila nam je kulturnu raznolikost svoje domovine i otkrila manje poznate indonezijske destinacije vrijedne posjeta. Podijelila je i svoja iskustva života u Hrvatskoj. Posebno su je osvojili srdačnost ljudi, opušteniji ritam svakodnevice i hrvatska filozofija „pomalo”, koja podsjeća na važnost usporavanja i uživanja u životu.

Njezini odgovori otkrivaju kako se prijateljstvo među državama ne gradi samo diplomatskim susretima i gospodarskim sporazumima, nego prije svega međusobnim razumijevanjem, otvorenošću i povezivanjem ljudi.

Za početak, recite nam nešto o svom diplomatskom putu. Kada ste odlučili da je diplomacija Vaš životni poziv i što Vas je najviše privuklo tom zanimanju? 

Moj diplomatski put započeo je 1992. godine, kada sam bila voditeljica administracije u Veleposlanstvu Republike Indonezije u Haagu, u Nizozemskoj. Od tada sam znala da je diplomacija moj životni poziv. Glavni čimbenik koji me privukao tom zanimanju bila je prilika za istraživanje svijeta i upoznavanje brojnih ljudi na putu da postanem diplomatkinja. 

Kako biste ocijenili odnose između Indonezije i Hrvatske danas? Postoji li prostor da oni postanu još snažniji i sadržajniji? 

Trenutačno se odnosi između Indonezije i Hrvatske jačaju, a veze među ljudima dviju zemalja nastavljaju rasti. Nadam se da bi se u budućnosti odnosi i povezanost mogli još dublje razviti na političkom i gospodarskom planu.

Koje biste uspjehe bilateralne suradnje posebno istaknuli tijekom svog mandata u Hrvatskoj te što biste još željeli postići do njegova završetka? 

Za mene je suradnja na razvoju Islamskog centra u Osijeku jedan od najznačajnijih dosega indonezijske diplomacije u Hrvatskoj. Razvoj Islamskog centra znak je da Indonezija i Hrvatska ne teže samo izgradnji političkih i gospodarskih odnosa, već i njegovanju veza među ljudima.

Uspjeh bilateralne suradnje između dviju zemalja očituje se i u sve većem broju posjeta dužnosnika i parlamentarnih izaslanstava. Tijekom mog mandata izdvojila bih nekoliko posjeta: posjet Hrvatskoga sabora Indoneziji 2023. godine – nakon 32 godine diplomatskih odnosa – te uzvratni posjet indonezijskog parlamenta Hrvatskoj 2024. godine; tu je, naposljetku, i posjet ministra vanjskih poslova Hrvatske Indoneziji 2025. godine. 

Indonezija je golemo tržište s više od 280 milijuna stanovnika. Koje prilike hrvatski poduzetnici možda još nisu u potpunosti prepoznali? 

Još uvijek postoje prilike za suradnju u gospodarskom i trgovinskom sektoru koje bi poduzetnici s obje strane trebali istražiti. Primjerice, u Hrvatskoj je još uvijek vrlo malo indonezijskih prehrambenih proizvoda i grickalica, a vrijedi i obrnuto.

Poduzetnici u objema zemljama svakako bi trebali iskoristiti prilike na tom području. Druga mogućnost odnosi se na sektor hrane i pića, konkretnije na ugostiteljstvo. Indonezijski restorani u Hrvatskoj i hrvatski restorani u Indoneziji pridonijeli bi još boljem povezivanju dvaju naroda.

U kojim biste područjima najviše voljeli vidjeti snažnije veze između hrvatskih i indonezijskih poslovnih ljudi – u turizmu, brodogradnji, energetici, prehrambenoj industriji, digitalnim tehnologijama ili možda u nekom području koje često zanemarujemo? 

Smatram da su potencijalna područja suradnje turizam i, naravno, prehrambena industrija. Indonezija obiluje mjestima koja bi bila vrlo privlačna hrvatskim posjetiteljima. S druge strane, Hrvatska nudi brojna odredišta koja bi za žitelje Indonezije mogla postati svojevrsna „alternativa glavnim europskim turističkim tokovima”. 

Koliki je trenutni opseg trgovinske razmjene između dviju zemalja i koji bi, prema Vašem mišljenju, bio ključni korak za njegovo povećanje?

	2023	2024	2025	2026 (I-VI)
Ukupni opseg trgovinske razmjene	102,3 milijuna USD	54,5 milijuna	44,3 milijuna USD	20,8 milijuna USD

·       Opseg trgovinske razmjene između dviju zemalja u padu je od 2023. godine. Indonezija u ovoj bilateralnoj razmjeni kontinuirano bilježi suficit.

·       Kako bi se povećala trgovina između Indonezije i Hrvatske, ključno je Hrvatsku promatrati ne samo kao krajnje tržište, već i kao ulaznu točku za indonezijske proizvode u srednju i jugoistočnu Europu, dok Indonezija može poslužiti kao ulazna točka za Hrvatsku u regiju ASEAN-a.

·       EU i Indonezija zaključile su pregovore o sporazumu CEPA u rujnu 2025., a očekuje se da će taj sporazum znatno smanjiti carine i poboljšati pristup tržištu. Nakon stupanja na snagu, trebao bi stvoriti nove prilike za hrvatske tvrtke koje posluju s Indonezijom.

·       Potrebno je povećati međusobnu upoznatost s tržištima: hrvatske tvrtke često imaju ograničena saznanja o indonezijskom tržištu s više od 280 milijuna potrošača, dok indonezijske tvrtke Hrvatsku možda doživljavaju prvenstveno kao turističko odredište, a ne kao komercijalna vrata prema EU. Sama Europska unija prepoznaje Indoneziju kao veliko tržište sa značajnim potencijalom za rast.

Hrvatska i Indonezija dijele jednu važnu zajedničku vrijednost – more. Vidite li prostor za jaču suradnju u pomorstvu, brodogradnji, zaštiti mora i održivom razvoju obalnih područja? 

·       Da. Postoji znatan prostor za jaču suradnju Indonezije i Hrvatske u pomorstvu, posebno zato što dvije zemlje imaju komplementarne prednosti: Indonezija ima ogromne tropske morske resurse, arhipelaško iskustvo i veliko pomorsko gospodarstvo, dok Hrvatska ima dugogodišnje iskustvo u pomorstvu Jadrana, brodogradnji, obalnom turizmu, upravljanju otocima i pomorskim/okolišnim standardima EU.

·       Trenutna indonezijska agenda plavog gospodarstva već se fokusira na očuvanje mora, održivo ribarstvo i akvakulturu, upravljanje obalnim područjem i smanjenje morske plastike. Hrvatska, u međuvremenu, razvija svoje plavo gospodarstvo oko pomorskog prometa, brodogradnje, zaštite morskog okoliša, obalnih područja i pomorskih inovacija.

Indonezija je zemlja iznimne kulturne raznolikosti. Koliko kulturna diplomacija može zbližiti dvije nacije koje se čine tako geografski udaljenima? Koje indonezijske kulturne običaje, umjetnost, glazbu ili gastronomiju biste željeli bolje predstaviti hrvatskoj publici? 

Za mene je kultura glavni temelj koji bi mogao još više zbližiti ljude dviju zemalja. Trenutna kulturna diplomacija koju Indonezija provodi u Hrvatskoj prvenstveno je usmjerena na glazbu, umjetnost i gastronomiju. Nadam se da bi se u budućnosti kulturna veza između Indonezije i Hrvatske mogla proširiti i na druga područja.

Indonezija ima sve važniju ulogu u jugoistočnoj Aziji i na međunarodnoj sceni. Kako gledate na trenutačne geopolitičke izazove i kakvu ulogu Indonezija želi imati u svijetu koji se ubrzano mijenja? 

Svijet postaje sve konkurentniji, uz veću fragmentiranost i znatno manju predvidljivost. Neki akteri primjenjuju pravila selektivno, u skladu s vlastitim interesima, što slabi povjerenje u međunarodno pravo, otežava djelovanje multilateralizma te briše jasnu granicu između gospodarstva i sigurnosti. Naša je uloga biti čvrst most, a ne izvor podjela.

Zalažemo se za jedinstvo i središnju ulogu ASEAN-a, surađujemo sa svim partnerima i promičemo multilateralizam koji donosi stvarne rezultate. Kako je rekao predsjednik Prabowo: tisuću prijatelja je premalo, a jedan neprijatelj previše.

Nastavit ćemo djelovati u tom duhu – putem dijaloga, održavanjem otvorenih kanala komunikacije unutar ASEAN-a, skupine G20, BRICS-a, skupine D-8, MIKTA-e i UN-a – te zagovarati reprezentativniji i učinkovitiji multilateralizam koji može osigurati mir. Upravo u tom duhu Indonezija ističe svoju kandidaturu za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a za razdoblje 2029.–2030.

Naše je opredjeljenje jasno: jačanje jedinstva i promicanje mira kroz obnovu povjerenja, održavanje dijaloga, poštovanje Povelje UN-a te pretvaranje zajedničke odgovornosti u konkretnu suradnju. 

Klimatske promjene i zaštita okoliša predstavljaju velike izazove za Indoneziju. Kako nastojite uskladiti gospodarski razvoj s očuvanjem prirodne baštine – od tropskih šuma i koraljnih grebena do jedinstvenih životinjskih vrsta? 

Smatram da Indonezija može uskladiti gospodarski razvoj sa zaštitom okoliša provedbom održivog razvoja, pri čemu se prirodni resursi koriste za otvaranje radnih mjesta i stvaranje prihoda, a da se pritom ne uništavaju ekosustavi o kojima ovise buduće generacije.

Indonezija također može ulagati u obnovljive izvore energije i čišću infrastrukturu kako bi smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i ograničila emisije stakleničkih plinova. Istodobno, zaštita jedinstvenih vrsta – poput orangutana, komodskih varana i sumatranskih slonova – zahtijeva učinkovito upravljanje zaštićenim područjima, mjere za suzbijanje krivolova te suradnju s lokalnim zajednicama.

Indonezija je jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta na svijetu, no mnogim Hrvatima prvo na pamet pada Bali. Koji biste dio Indonezije preporučili onima koji žele upoznati onu manje poznatu, autentičnu stranu Vaše zemlje?

Osobno mi se jako sviđa Labuan Bajo u pokrajini Istočna Nusa Tenggara. Sviđa mi se jer je to područje dom jedinstvenoj, autohtonoj indonezijskoj životinji – komodskom varanu. Za mene je Labuan Bajo manje „razvikano” odredište u Indoneziji od Balija. Štoviše, Labuan Bajo ne ističe samo prirodne ljepote, već i ljepotu tamošnje kulture te ljudi koji ondje žive.

Koliko su obrazovanje i razmjena mladih važni za dugoročno povezivanje Hrvatske i Indonezije? Postoje li stipendije i programi putem kojih hrvatski studenti mogu studirati u Indoneziji?

Obrazovanje je, doista, jedan od najvažnijih diplomatskih alata za jačanje veza među ljudima dviju zemalja. Indonezija trenutno nudi razne stipendije za hrvatske studente; riječ je o programima Darmasiswa i BSBI. Indonezijski studenti također aktivno sudjeluju u programima i koriste mogućnosti stipendiranja u Hrvatskoj, uključujući Erasmus stipendije.

Što Vas je najviše iznenadilo ili oduševilo tijekom boravka u Hrvatskoj? Postoji li nešto u hrvatskoj kulturi, načinu života ili gastronomiji što Vam je posebno priraslo srcu? 

Za mene je hrvatska kultura življenja polako i opušteno – poznata kao „pomalo” – nešto što se razlikuje od indonezijske kulture, ali me na jedinstven način privlači. Budući da u Hrvatskoj živim već gotovo pet godina, zavoljela sam taj „pomalo” mentalitet; usporila sam tempo života i naučila uživati ​​u trenutku – što je bila rijetkost dok sam živjela u Jakarti, jednom od najnapučenijih gradova na svijetu. Hrvatska također nudi fantastičnu hranu, koja će zauvijek ostati moja omiljena. 

A kada biste hrvatskim poduzetnicima mogli dati samo jedan savjet prije ulaska na indonezijsko tržište, koji bi to savjet bio?

Mislim da je važno najprije razumjeti indonezijsku kulturu i društvo. Indonežani vole hranu i kulinarsku umjetnost, stoga bi taj aspekt mogao biti jedan od načina za uspješno osvajanje indonezijskog tržišta. 

Što biste željeli da Hrvati znaju o suvremenoj Indoneziji, osim onoga o prekrasnim plažama i egzotičnim destinacijama? 

Indonezija također nudi raznoliku ukusnu hranu i kuhinje koje svakako treba pobliže istražiti, a ne samo njezine prekrasne krajolike. 

I za kraj, jedno malo osobnije pitanje: kada biste svojim prijateljima u Indoneziji mogli poslati razglednicu iz Hrvatske, što bi bilo na fotografiji i koju biste im poruku napisali? 

Moj osobni favorit je Zadar, jedan od hrvatskih gradova s najljepšim zalascima sunca. Drugi je Dubrovnik. Razlog je taj što ta dva grada imaju najljepše more i plaže. Mislim da bih poslala razglednicu iz Dubrovnika i Zadra, a na njoj bih napisala: „Lijepa”.

Zahvaljujem veleposlanici Suwartini Wirta i Veleposlanstvu Republike Indonezije na iznimno lijepoj suradnji.