Iva Kruleva: “Bugarska je prijatelj Hrvatskoj – a ljudi naših dviju zemalja slični su u mnogočemu”

Razgovarala i napisala: Sandra Brambilla, mag.nov

Fotografije: Veleposlanstvo Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj

O diplomaciji, prijateljstvu Hrvatske i Bugarske, kulturi, gastronomiji, ćirilici, tradiciji i novim prilikama za povezivanje dviju bliskih zemalja

Postoje zemlje koje nas povezuju geografijom, druge poviješću, a neke – jednostavno ljudima. Hrvatska i Bugarska pripadaju upravo toj posljednjoj skupini. Dijele slavenske korijene, sličan mentalitet, osjećaj za gostoprimstvo, ljubav prema dobroj hrani i vinu, ali i bogatu kulturnu i povijesnu baštinu koja se kroz stoljeća isprepletala na različite načine.

O odnosima dviju prijateljskih država, ali i o Bugarskoj izvan uobičajenih turističkih razglednica, razgovarala sam s veleposlanicom Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Ivom Krulevom. Iskusna karijerna diplomatkinja, koja više od tri desetljeća djeluje u bugarskoj diplomaciji i dobro poznaje Hrvatsku, u razgovoru otkriva i profesionalnu i osobnu stranu svojega diplomatskog iskustva. Govori o izazovima diplomatskog poziva, važnosti povjerenja i slušanja, ali i o mjestima koja bi preporučila hrvatskim gostima, bugarskim specijalitetima, vinima, običajima i kulturnim osobitostima svoje zemlje.

Posebno je zanimljivo njezino viđenje Hrvatske. Zagreb opisuje kao grad ljubitelja glazbe i kulture, a između dviju zemalja prepoznaje brojne dodirne točke – od gastronomije i tradicije do akademske, kulturne i političke suradnje. Veleposlanica pritom ne govori samo diplomatskim jezikom. U razgovoru ima mjesta i za osmijeh, banicu i štruklu, čašu Mavruda, martenicu, cvjetne vijence, sedam Rilskih jezera, Dolinu ruža, ali i za vrlo ozbiljne teme poput ćirilice, umjetne inteligencije, europske budućnosti i jačanja hrvatsko-bugarskih odnosa.

Ovo je razgovor o diplomaciji, ali prije svega razgovor o ljudima – jer upravo su ljudi, kako ističe veleposlanica Kruleva, najbolji most između dviju prijateljskih zemalja.

Poštovana Ekscelencijo, upoznajte čitatelje portala „PRESSandra“ s Vašim životopisom i diplomatskim djelovanjem. Od kada potječe Vaš interes za diplomaciju i gdje ste do sada obavljali diplomatsku dužnost?

Više od 30 godina radim u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Bugarske i gotovo isto toliko dugo sam karijerni diplomat. Bila sam zamjenica veleposlanika u Srbiji i Hrvatskoj te privremeno vodila veleposlanstvo Republike Bugarske u Ljubljani. Magistra sam slavistike /jedan od najstarijih smjerova Sveučilišta u Sofiji/te bugarskog jezika i književnosti na Sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji.

Moj interes za diplomaciju, odnosno za vanjsku politiku, započeo je tijekom studija. Profesija diplomata je dinamična i zanimljiva, iako ne laka, praćena putovanjima, promjenama država u kojima živite, radom pod nemogućim rokovima i puno stresa. S druge strane, svoje sudjelovanje u formiranju bugarske vanjske politike smatram čašću i privilegijom.

Kada biste Hrvatsku morali opisati jednom riječju, koja bi to riječ bila – i zašto?

Hrvatska je divna zemlja. Već sam bila u Hrvatskoj i znam kroz kakva su teška razdoblja ljudi ovdje prošli, uključujući i Domovinski rat i moram reći da ono što je Hrvatska postigla od proglašenja neovisnosti do sada zaslužuje samo divljenje - jačanje položaja na međunarodnoj sceni i u međunarodnim organizacijama, članstvo u NATO-u i Europskoj uniji, a nedavno prije Bugarske - ulazak u Schengen i pridruživanje eurozoni.

Trenutno su obje zemlje u procesu pridruživanja OECD-u. Iskreno mogu reći da volim Hrvatsku i da sam sretna zbog njezinih uspjeha, zajedno s Hrvatima, i zato se ovdje osjećam jako dobro.

Što Vam je u Hrvatskoj bilo najveće iznenađenje kada ste stigli – a što ste odmah prepoznali kao „nešto svoje”?

Budući da mi ovo nije prvi mandat ovdje, teško mi je istaknuti nešto konkretno. Možda bih trebala reći da se divim afinitetu Hrvata za glazbu i kulturne događaje – Zagreb je grad ljubitelja glazbe i to mi se jako sviđa.

Prije dvije godine Bugarska je bila zemlja partner glazbenog festivala „Đakovački vezovi“ i bila sam impresionirana dobrom organizacijom i razmjerom događaja, kao i brojem ljudi koji su ga posjetili, bilo je to izuzetno ugodno iskustvo.

Bugari i Hrvati imaju mnogo toga zajedničkog. U čemu smo najsličniji, a u čemu se najviše razlikujemo?

Budući da mentalitet i jezici dijele duboke slavenske korijene, građani obje zemlje prirodno i gotovo trenutno razumiju međusobni humor, srdačnost i način života.

Koji je bugarski stereotip potpuno točan, a koji biste najradije poslali u diplomatsku mirovinu?

Vjerujem da je potpuno točan stereotip o nevjerojatnoj gostoljubivosti Bugara, ljubavi prema dobroj hrani i dobrom vinu, kao i uvjerenju da nijedan gost ne bi trebao napustiti bugarski dom gladan ili žedan.

Umirovila bih stereotip da je Bugarska tijekom proteklih nekoliko stoljeća uvijek pobjeđivala na bojnom polju i gubila na polju diplomacije – uvjerena sam da se bugarska diplomacija dostojanstveno bori kako bi zaštitila naše nacionalne interese i što povoljnije pozicionirala Bugarsku na međunarodnoj sceni.

Kada biste hrvatskom prijatelju mogli pokazati samo jedno mjesto u Bugarskoj, kamo biste ga odveli?

U Bugarskoj ima mnogo prekrasnih mjesta – i na crnomorskoj obali i na dunavskoj obali, koja je sjeverna granica Bugarske, ali bih ga ipak povela da vidi sedam Rilskih jezera u planini Rila, jer je to jedan od najljepših panoramskih planinskih pogleda u regiji. Riječ je o skupini ledenjačkih jezera smještenih visoko u planini Rila, a svako jezero je nazvano po svom karakterističnom obliku. Na drugo mjesto stavila bih Dolinu ruža: tamo možete osjetiti čaroliju mirisa i gostoprimstva u podnožju Stare planine /zvane Balkan izvan Bugarske/. Smještena južno od Stare planine, ova regija proizvodi veliki dio cjelokupnog ružinog ulja na svijetu, a središta su joj gradovi Kazanlak i Karlovo. Također je bogata povijesnim spomenicima iz vremena Tračana, poput Kazanlaške grobnice. Godišnji festivali ruža živopisne su proslave lokalnog folklora, glazbe i stoljetnih tradicija branja ruža.

More, planine, vino, povijest, glazba…Što je, po Vašem mišljenju, najveći bugarski adut koji Hrvatska još nije dovoljno otkrila?

Hrvatska ima svoju prekrasnu jadransku obalu i stoljetnu kulturu, dok Bugarska očarava mističnim duhom svojih drevnih planina i bogatom poviješću. Naše dvije zemlje dijele jedinstvenu prirodnu i kulturnu baštinu koja se nadopunjuje i inspirira Europu. Svima koji posjete Bugarsku preporučila bih da svoja turistička iskustva - bilo uz more ili u planinama, kombiniraju s posjetom kulturno-povijesnim spomenicima. Na primjer, ako posjetite bugarsku crnomorsku obalu u njezinom sjevernom dijelu, posjetite bugarski lučki grad Varnu, a u centru grada u Arheološkom muzeju možete po simboličnoj cijeni vidjeti najstarije zlatno blago na svijetu /obrađeno zlato/ - zlatne predmete iz 294 groba, datirane između 4600. i 4200. godine prije Krista iz nekropole u Varni. Zlatni nakit iz ovog razdoblja izgleda tako majstorski izrađen da je nemoguće zamisliti da je izrađen prije 7000 godina.

Može li se o jednoj zemlji puno toga saznati za stolom? Što biste nam poslužili na tipičnom bugarskom ručku?

Bugarska je poznata po povrću i širokom izboru jela od povrća – počevši od salata – šopske, tračanske, ovčarske, „Snežanke“ /s procijeđenim bugarskim kiselim mlijekom/. Moj favorit je „Snežanka“, kao i tračanska salata, koja uključuje pečene oguljene crvene paprike.

Volim i tarator – bugarsku hladnu juhu, također pripravljenu od bugarskog kiselog mlijeka, uz krastavce, kopar, orahe i češnjak. S Hrvatskom, kao i drugim zemljama u regiji, dijelimo mnoga tipična i omiljena jela poput punjenih paprika, sarme, musaku. Razlika je možda u tome što im se u Bugarskoj dodaje bugarsko kiselo mlijeko.

Na stol bih dodala i paprike burek – to su prethodno pečene i oguljene paprike, punjene bugarskim bijelim sirom, a zatim pohane. Jela od mesa su prilično slična, uključujući popularne ćevape i mesne okruglice, kao i plodove mora, ali ovdje moram priznati da je hrvatska kuhinja puno raznolikija u pogledu plodova mora.

Rekla bih da su deserti u Bugarskoj u potpunosti europski - bugarske slastičarnice nude širok izbor kolača i sladoleda, uključujući zdrave ili keto opcije. Od torta bih preporučila bugarsku tortu Garaš, ali koju god odaberete, nećete pogriješiti.

Što biste prije odabrali: bugarsku banicu ili hrvatsku štruklu?

Za mene je bugarska banica dobar izbor za doručak uz čašu ajrana/jogurta, dok je hrvatska štrukla savršena kao topli desert, predjelo ili čak glavno jelo tijekom dana.

Bugarska ima dugu vinsku tradiciju. Koje biste bugarsko vino preporučili Hrvatu koji želi napraviti svoj prvi „izlet“ u bugarski vinski svijet?

Možda bih preporučila jedinstvenu lokalnu sortu Mavrud, koja ima dubok okus i tisućljetnu povijest koja otkriva pravi karakter bugarske izvozne proizvodnje.

Ako posjetite Bugarsku, preporučujem i posjet malim vinarijama koje proizvode ograničenu količinu vina, koja nisu namijenjena izvozu, među kojima ima i iznimno dobrih.

Bugarska je zemlja snažne tradicije, ali i moderne energije. Kako pomirujete prošlost i budućnost?

Bugari održavaju drevnu vezu s našom kulturom kroz običaje, tradicije, pjesme i baštinu poput našeg kulinarskog bogatstva, ali istovremeno razvijaju novu, modernu energiju u području tehnologije i inovacija. Tako naša zemlja uspijeva sačuvati svoje korijene dok uvjereno gleda prema digitalnoj budućnosti Europe. Možda je dobar primjer Institut za računalne znanosti, umjetnu inteligenciju i tehnologiju (INSAIT) na Sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji, osnovan tek 2022. godine s državnim investicijama, a samo nekoliko godina kasnije već je 13. u Europi i 1. u Istočnoj Europi prema CSRankingsu za 2025. godinu.

Koji biste bugarski običaj voljeli „uvesti“ u Hrvatsku?

Veleposlanstvo Republike Bugarske u Zagrebu redovito sudjeluje, podržava i pomaže u organizaciji predstavljanja bugarskih običaja i tradicija u Hrvatskoj od strane bugarskih organizacija i Bugarske nedjeljne škole „Ivan Vazov“. Svima se to jako sviđa – možda je najpoznatije vezivanje bijele i crvene martenice na ruku za zdravlje prvog dana ožujka – mjeseca koji se u Bugarskoj naziva i Baba Marta. Prezentacija lazaruvanja bila je vrlo dobro prihvaćena. U staroj bugarskoj tradiciji, Lazarovdan je praznik polja, pašnjaka, šuma, ali prije svega praznik djevojaka. Slavi se trenutak kada djevojke počinju živjeti u svijetu žena i službeno se smatraju „djevojkama za udaju“. Prijelaz iz djevojaštva u žensko doba vrlo je lijep i povezan je s nizom rituala, od kojih je najpopularniji lazaruvanje. Lazarke su djevojke koje ulaze u djevojačko doba. Nakon lazaruvanja se djevojke mogu odijevati i ponašati kao žene kako bi privukle neženje. Dopušteno im je imati dragoga i udati se. Prema tradiciji, djevojka može biti lazarka samo jednom. Za naše pretke ovo je bio vrlo važan ritual, jer su vjerovali da se djevojka koja ne lazaruva neće udati. U nekim dijelovima zemlje, poput sjeveroistočne Bugarske, lazarke mogu biti i male djevojčice.

Tijekom predstavljanja u Zagrebu ove bugarske tradicije i nakon što je postalo jasno da se nijedna djevojka ili žena neće udati ako na glavu ne stavi tradicionalni lazarkin vijenac od cvijeća, mogu reći da su gotovo sve žene koje su nazočile događaju, bez obzira na dob, stavile cvjetni vijenac. To je, naravno, u duhu šale, ali interes za ovaj ritual bio je zaista velik.

Bugarska je poznata po ćirilici. Koliko je važno da se njezino kulturno nasljeđe danas ponovno snažno ističe?

U moderno doba, ćirilicu za pisanje koristi preko 250 milijuna ljudi diljem svijeta desetaka slavenskih i neslavenskih jezika u zemljama istočne Europe i Azije. Povijesno gledano, ćirilica je, uz glagoljicu, jedno od dva pisma starobugarskog književnog jezika koje se koriste za pisanje. Budući da su prvi ćirilični natpisi pronađeni u blizini Preslava, vjeruje se da je ćirilica nastala u Preslavskoj književnoj školi krajem 9. ili početkom 10. stoljeća.

Danas se ćirilica široko koristi i među južnoslavenskim i istočnoslavenskim narodima, kao i među nekim neslavenskim narodima. Ćirilica je osnova službenog pisma Mongolije, a do kraja 70-ih godina 20. stoljeća koristila se i u Rumunjskoj.

Za Bugarsku su i glagoljica i ćirilica od velike važnosti za duhovnu i književnu baštinu Bugara. Nakon ulaska Bugarske u Europsku uniju 2007. godine, ćirilica je postala treće službeno pismo Europskoj uniji.

Koji je bugarski umjetnik, glazbenik, pisac ili film za Vas najbolji ambasador Vaše zemlje?

Bugarska ima vrlo bogate kulturne tradicije, ali usredotočit ću se na suvremene bugarske slikare i pisce koji bi mogli biti zanimljivi hrvatskoj javnosti:

• Georgi Gospodinov (pisac) – Dobitnik međunarodne Bookerove nagrade, čije su knjige prevedene na desetke jezika i pretvorile suvremenu bugarsku književnost u globalni fenomen.

• Sonja Yoncheva (operna pjevačica) – Jedna od najvećih opernih sopranistica na svijetu, prilično prepoznatljiva na pozornicama Metropolitanske opere, La Scale i Bečke državne opere.

• Od umjetnika –Zlatyu Boyadzhiev, Vladimir Dimitrov – Majstora, Georges Papazov – poznata imena i veliki stvaratelji koji su već osigurali mjesto u svjetskoj kulturnoj baštini.

• Teodor Ushev (redatelj animacije) – bugarski umjetnik i redatelj nominiran za Oscara, čiji animirani filmovi (poput „Slijepe Vaiše“) osvajaju prestižne nagrade na festivalima diljem svijeta.

Diplomacija često izgleda glamurozno izvana, ali što je ono što javnost najčešće ne vidi?

Po mom mišljenju, ono što javnost najčešće ne vidi su rezultati diplomatske aktivnosti – ovo je specifično područje gdje javno informiranje o svim vrstama diplomatskih napora nije uvijek primjereno. Ovo je aktivnost gdje su često potrebne godine i kontinuitet diplomatskih napora da bi se postigli rezultati.

Koja je najvažnija osobina za dobru diplomatkinju? Koliko u diplomaciji pomaže osobnost, a koliko protokol?

Budući da diplomacija često uključuje razgovore i pregovore, smatram da su osobne kvalitete od velike važnosti. Sposobnost dobrog slušanja i procjene situacije, analiziranja, istovremenog stvaranja povjerenja u drugu stranu, ali i dosljednosti i nepokolebljivosti u stavovima koje brani, među najvažnijim su kvalitetama za diplomata. Protokol je, naravno, važan. Pravila diplomatskog protokola temelje se na dugoj tradiciji i iskustvu. Ona postavljaju okvir kojeg se svaki diplomat pridržava u svom radu. Ako bih morala sažeti u jednoj rečenici – osobne kvalitete, profesionalnost i protokol jednako su važni za našu profesiju.

Što ste kroz diplomatsku karijeru naučili o ljudima, a što o sebi?

Ova vrsta karijere ne samo da vam pomaže da upoznate ljudsku prirodu, već vas uči i da budete izuzetno empatični i sposobni staviti se u tuđu kožu. Naučila sam da sam sposobna raditi pod izuzetno kratkim rokovima i visokom razinom stresa te da uživam u raznolikosti diplomatskog posla i različitim izazovima koje mi on predstavlja.

Što biste voljeli da Hrvati bolje znaju o Bugarskoj?

Želim da Hrvati znaju da Bugarska ima nešto novo za svakoga – bez obzira što traži. Nema potrebe za brigom, samo spakirajte kofere i dođite otkriti našu zemlju na svoj način! Istovremeno, Bugarska je zemlja u kojoj ćete se osjećati uvelike kao kod kuće.

U kojim područjima Hrvatska i Bugarska mogu još snažnije surađivati?

Neprestano radimo i ulažemo velike napore kako bismo olakšali suradnju u svim područjima – za aktivni politički dijalog, usmjeren na međusobnu podršku u stalno promjenjivom globalnom kontekstu, uključujući i na visokoj razini, za jačanje trgovinske i gospodarske suradnje, akademske suradnje i kulturnih kontakata.

Iskreno vjerujem da obje strane imaju interes za zbližavanje u mnogim područjima od obostranog interesa, uključujući i međuljudske kontakte.

Postoje li projekti ili ideje kojima biste posebno voljeli povezati naše dvije prijateljske zemlje?

Imamo mnogo projekata i ideja, i drago mi je reći da su neki od njih, koji datiraju godinama unatrag, ostvareni u posljednje dvije godine – ovdje bih spomenula prvi objavljeni Bugarsko-hrvatski rječnik, otvaranje bugarske učionice u Gornjogradskoj gimnaziji, gdje su studirali mnogi Bugari, koji su nakon povratka u našu zemlju izgradili modernu Bugarsku, među njima su premijer, ministri, utemeljitelji znanstvenih grana…

Ne bih željela nabrajati, ali ne mogu a da ne skrenem Vašu pažnju na jedinstvenu inicijativu, koja traje već 29 godina /sljedeće godine bit će 30 godina/, u okviru koje svake dvije godine Bugarska akademija znanosti i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organiziraju forum posvećen bugarsko-hrvatskim odnosima naizmjenično u Bugarskoj i Hrvatskoj.

Izložba posvećena znanstvenim zbirkama objavljenim nakon svakog od ovih foruma organizirana je prošle godine u Bugarskoj akademiji znanosti i Ministarstvu vanjskih poslova Republike Bugarske, a u svibnju ove godine održana je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Nemam informacija da Bugarska ima sličnu akademsku suradnju s bilo kojom drugom zemljom.

Kada biste mogli poslati jednu poruku hrvatskoj javnosti o Bugarskoj, koja bi to poruka bila?

Možda najvažnije, Bugarska je prijatelj Hrvatskoj, a ljudi obje zemlje slični su u mnogočemu. U svojoj knjizi „Obnovljena Bugarska“, napisanoj 1917. godine, Stjepan Radić napisao je „da su od svih Slavena Bugari najbliži i najsimpatičniji Hrvatima“.

Koje je Vaše omiljeno mjesto u Hrvatskoj za bijeg od diplomatskog protokola?

Kad bih morala pobjeći od protokola, odabrala bih Stari grad u Dubrovniku, čija je povijest također povezana s bugarskom kulturnom prošlošću.

Divan primjer za to su stari arhivski registri Dubrovačke Republike, koji svjedoče o srednjovjekovnim trgovačkim i duhovnim vezama Dubrovčana i bugarskih zemalja, kao i spomen-ploča u blizini istočnog ulaza u stari grad s Poveljom bugarskog cara Ivana Asena II. dubrovačkim trgovcima.

Da niste veleposlanica, čime biste se bavili?

Uvijek sam mislila da ću jednog dana htjeti pisati, mislim fikciju, nemam pojma hoće li se to dogoditi. U svakom slučaju, i u diplomatskom poslu ima puno pisanja. 

I za kraj – kada biste Bugarsku mogli opisati kao osobu, kakva bi ona bila?

Bugarsku bih opisala kao majku koja grli svoje dijete – s toplim smeđim očima, nosi mudrost, empatiju i topli osmijeh, pripremajući najukusniju hranu za svoju djecu nakon dugog putovanja. Svi Bugari su njezina djeca i uvijek joj se mogu vratiti. Njezina pjesma ispire svaku tjeskobu, a ona uvijek dočekuje svoje goste s osmijehom i stvara nezaboravne uspomene.

Razgovor s veleposlanicom Ivom Krulevom ostavlja dojam da diplomacija, unatoč protokolu, formalnostima i ponekad vrlo zahtjevnim pregovorima, na kraju ipak počiva na nečemu vrlo ljudskom – na sposobnosti slušanja, razumijevanja, povjerenja i stvaranja mostova među ljudima. Upravo te vrijednosti Kruleva ističe kao jednu od ključnih snaga diplomatskog poziva, uz profesionalnost i poštovanje protokola.

U ugodnom i otvorenom razgovoru dotaknuli smo se brojnih tema – od njezina dugogodišnjeg diplomatskog iskustva i pogleda na Hrvatsku, preko bugarske kulture, tradicije, gastronomije i vina, do novih mogućnosti suradnje Hrvatske i Bugarske. Posebno raduje činjenica da se odnosi dviju zemalja ne grade samo na političkoj razini, nego i kroz kulturu, obrazovanje, znanost, umjetnost i neposredne kontakte među ljudima.

Na kraju, možda je upravo njezina osobna metafora najljepši način da se opiše Bugarska. Na pitanje kakva bi bila kada bi je mogla opisati kao osobu, veleposlanica je zamislila svoju zemlju kao majku koja grli svoje dijete – toplu, mudru, empatičnu, s osmijehom i stolom punim hrane, uvijek spremnu dočekati svoje goste i svojoj djeci pružiti osjećaj doma.

Možda je upravo u toj slici sadržana i najljepša poruka cijeloga razgovora: Bugarska i Hrvatska možda jesu dvije različite zemlje, ali između njih postoji ona dragocjena bliskost koja se ne mjeri kilometrima, nego razumijevanjem, prijateljstvom i ljudskim susretima.

Veleposlanici Ivi Krulevoj zahvaljujem na otvorenom, sadržajnom i srdačnom razgovoru te na tome što je kroz osobne dojmove, diplomatsko iskustvo i ljubav prema svojoj zemlji približila Bugarsku hrvatskoj publici – ne samo kao zanimljivu europsku destinaciju, nego kao zemlju bogate povijesti, kulture, tradicije i suvremenih ambicija.

Razgovor koji je započeo diplomacijom tako je završio pričom o ljudima, a upravo su takvi susreti najbolji dokaz da se prijateljstvo među državama najljepše gradi – osobnim susretima, razumijevanjem i otvorenim razgovorom.