top of page
  • Writer's pictureSandra Brambilla

20. ZagrebDox unaprijedio znanja, proširio vidike i otvorio srca


Dodjela nagrada
Foto: Filip Popović / ZagrebDox

Bilo je ovo jedno sasvim posebno, slavljeničko festivalsko izdanje koje, osim što je predstavilo najbolje od recentne svjetske dokumentaristike, reminisciralo je i bogatu prošlost ZagrebDoxa.


Kako i priliči kada je riječ o jubilarnim obljetnicama, bilo je tu i poneko iznenađenje, pa su tako čelni ljudi ZagrebDoxa, Nenad Puhovski i Hrvoje Pukšec, „promovirani“ u umjetničkog, odnosno izvršnog direktora festivala, a prof. Puhovski je osim traper-košulje s logom ZagrebDoxa dobio i poseban pečat za doprinos samom Festivalu, ali i filmskom te kulturnom miljeu Hrvatske i ovog dijela Europe. Festival je imao odličnu posjećenost, velik broj projekcija bio je rasprodan, a došlo je i više od stotinu gostiju sa svih strana svijeta – od Armenije i Irana pa sve do SAD-a. Posebnost ovog festivalskog izdanja, za koju vjerujemo da će postati standard, jest i velik broj redateljica koje su svoje filmove predstavile na ZagrebDoxu, ali i golem interes za DoXXL programe, bilo da se raspravljalo o radničkim pravima, modi, miru u Gazi, deepfake tehnologiji ili posljedicama seksualnog nasilja.


ZagrebDox je prvi put otvorio svoja festivalska vrata 21. veljače 2005. godine filmom Bijeli dijamant velikog Wernera Herzoga. Upravo je tom „majstoru doxa“, dobrom poznaniku publike ZagrebDoxa, dodijeljen Veliki pečat za životno djelo. Herzogove filmove karakterizira nadrealna i suptilna egzotičnost, a hvaljen je kao jedan od najinovativnijih suvremenih redatelja. Njegovi su protagonisti sanjari, osvajači, često suočeni s usamljenošću i dubokim čežnjama, a i Herzogov je vlastiti pristup snimanju filmske istine vrlo specifičan, pa često za svoje dokumentarce kaže da su neka vrsta „ekstatične istine“.


U osam festivalskih dana gledatelji su imali priliku pogledati 102 dokumentarna filma raspoređena u 12 programskih cjelina.


Veliki pečat za najbolji film iz Međunarodnog natjecateljskog programa žiri je dodijelio filmu Četiri kćeri, koji je režirala Kaouther Nen Hania, dok je u Regionalnoj konkurenciji Veliki pečat dobio film Kix Dávida Mikulána i Bálinta Révésza.


Film prikazan na samom zatvaranju, Jedina zemlja, redatelja Basela Adre, Hamdana Ballala, Yuvala Abrahama i Rachel Szor, osvojio je nagradu publike Aviteh, a ocijenjen je sjajnom prosječnom ocjenom 4,91. Film koji potpisuje palestinsko-izraelski kolektiv četvero mladih aktivista nastao je u najmračnijim i najstrašnijim vremenima u regiji, kao čin kreativnog otpora apartheidu. Filmska je to potraga za putem prema jednakosti i pravdi.

„Mnogi će se sigurno začuditi kad ustvrdim da je najveće dostignuće ovogodišnjeg, jubilarnog, dvadesetog ZagrebDoxa – business as usual, činjenica da smo nastavili putem koji smo zacrtali još 2005., bez velikih 'rebrandinga' i 'makeovera', unatoč ekstremnim temperaturnim šokovima i – parlamentarnim izborima za koje, naravno, nismo znali kada smo planirali datume festivala“, rekao je Nenad Puhovski, te dodao: „Nisam siguran da se mnogi još toga sjećaju, no mi smo jedini hrvatski i regionalni, a i jedan od rijetkih europskih festivala uopće koji je uspio u vrijeme Covid epidemije održati festival potpuno 'uživo', dakle bez prikazivanja filmova online, doduše u nešto smanjenom opsegu. Učinili smo to slijedeći svoje uvjerenje da je festival prije svega mjesto susreta – gledatelja s filmovima, gledatelja s autorima, gledatelja s gledateljima, autora s autorima. Mislim da mogu reći da smo bili u pravu. Naša nas je publika nagradila svojim povjerenjem, stalnim rastom i odanošću – prema preliminarnim rezultatima, ove godine ćemo imati oko 20 % više gledatelja nego prošle. Naročito veseli dolazak nove, mlađe publike. Obično kažem u šali kako je bilo vrijeme da osim Facebook gledatelja uključimo više Instagram, Twitter, pa i TikTok generacije. A to se ove godine i dogodilo. Možda je za to zaslužan i naš novi web, koji prvi put ima i svoju inačicu za mobilne uređaje, novi, atraktivni festivalski dizajn, i prostor Centra Kaptol kao svojevrsni 'safe place' i sklonište od nevremena i prizemne politike. Stoga, ako postoji nešto što nas određuje, to su stalne, male, ponekad jedva primjetne promjene, i – iznad svega – najbolji svjetski, regionalni i hrvatski dokumentarci. Time smo, a nadam se da ćemo i u budućnosti, zaslužili povjerenje publike, filmskih autora i cjelokupne javnosti“, zaključuje Puhovski.


Izvršni direktor i producent Hrvoje Pukšec dodaje: „S organizacijskog gledišta 20. ZagrebDox je bio vrlo zahtjevan izazov za sve u organizaciji i stoga smo ponosni na činjenicu da su sve projekcije bile tehnički besprijekorne, da je publika u velikom broju pohodila Kaptol Boutique kina i da je produkcijska ekipa zaslužna za sve to privela Festival kraju bez značajnijih problema. Spremni smo za nove izazove koji nas čekaju u projektu zvanom ZagrebDox 2025!“


Vrijednost ovog festivala nije samo u širenju obzora, projekcijama filmova koji su „pobrali“ najznačajnije svjetske filmske nagrade ili brojnim svjetski renomiranim autorima koji iz godine u godinu posjećuju ZagrebDox. Vrijednost leži i u ljudima koji svojim nesebičnim doprinosom čine ovaj festival uistinu velikim – volonterima. Naime, ne događa se često da netko uzme godišnji odmor kako bi volontirao na filmskom festivalu, kao što je to slučaj sa ZagrebDoxom, a činjenica da je jedna volonterka postala stalni član tima ZagrebDoxa svjedoči o tome da plamen entuzijazma koji je pred čitava dva desetljeća zapalio iskru ljubavi prema dokumentarnom filmu tinja još uvijek. 


Vidimo se na 21. ZagrebDoxu!

ZagrebDox se održao uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova, Društva hrvatskih filmskih redatelja i Turističke zajednice Grada Zagreba.

コメント


bottom of page